U noći s ponedjeljka na utorak, 2. na 3. ožujka 2020., preminuo je Božidar Alić, jedan od najznačajnih hrvatskih glumaca svoje generacije. Rođen je u Zagrebu 24. prosinca 1954. godine. U rodnom gradu 1979. diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti, a stručno se usavršavao u Piccolo teatru u Milanu.
Igrao je u nizu filmova i TV-serija, kao i na mnogim pozornicama: od Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, preko Teatra &TD, gdje je zabljesnuo u Ivšićevom "Kralju Gordoganu", Dubrovačkih ljetnih igara i Splitskog ljeta, do Theater an der Ruhr u Mülheimu i Riječkih ljetnih noći, gdje je u Matišićevom "Ničijem sinu" 2006. "zatvorio svoj kazališni krug".
Božidar Alić značajne uloge ostvario je i u Gradskom dramskom kazalištu "Gavella", vjerojatno najuspješnije surađujući s redateljem Paolom Magellijem. Na pozornici teatra u Frankopanskoj prvu svoju ulogu odigrao je u Calderonovom "Život je san", u režiji Božidara Violića, čija je premijera bila 1974., a uslijedile su uloge u "Cezaru" Milanova i Šerbedžije, "Shockingu" Šnajdera i Tralića, nezaobilaznim Krležinim "Gospodi Glembajevima" koji su, u režiji Petra Večeka, od 1984. do 1991. odigrani 160 puta, "Velikom briljantnom valceru" Jančara i Mesarića, zatim kultnim "Ludim danima", gdje je Magelli udružio Beaumarchaisa i von Horvátha, te predstavi "Vjera, ufanje, ljubav" ponovno Magellija i von Horvátha, sve do uloge u Koltésovom "Zapadnom pristaništu", koje je 1998. postavio poljski redatelj Krzystof Warlikowski.