U petak, 14. prosinca, dodjelom nagrada zatvorene su 33. "Gavelline večeri".
Iza nas su dva intenzivna kazališna tjedna, tijekom koji smo smo vidjeli 11 predstava u konkurenciji za nagrade, i to kazališnih kuća iz Splita, Rijeke, Ljubljane, Beograda, Zadra i Zagreba.
Nakon predstava slijedili su dinamični i opušteni okrugli stolovi, na kojima je publika mogla dodatno upoznati umjetnike koje je tu večer gledala. Odabrane predstave pogledalo je i prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Branka Cvitković, glumica, nacionalna prvakinja; Marina Pejnović, kazališna redateljica; i Dino Pešut, pisac i dramaturg. Oni su odabrali dobitnike nagrada za najbolju mušku, odnosno žensku ulogu, najbolju režiju te najbolju predstavu ovogodišnjeg Festivala.

Iz obrazloženja:
Najbolja ženska uloga – Tena Nemet Brankov
U velikoj ansambl predstavi sastavljenoj od niza uzbudljivih priča o ljubavi koja nestaje, koja melje,uništava i ostavlja na pragu ludila, gdje su sve emocije na površini, žive, erotske, uzbudljive, rastvara se svijet talenata i žive glumačke igre. Tena Nemet Brankov živi sve premise predstave "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja". Ona bez ustezanja iz svoje i krhkosti i snage u sebi secira život u ljubavi, oko ljubavi pa čak i bez ljubavi. Svaku od tih minijatura pretvara u živu, svježu i emotivno nabijenu glumačku kreaciju. Bez sustezanja, Nemet Brankov se rastvara, propituje rubove ludila i performativnosti, a da pritom s lakoćom ulazi u grupnu suigru. Tena Nemet Brankov je moderna glumica koja plijeni pažnju svježinom i izravnošću svojih umjetničkih odluka. Svaku od rola balansira na oštrici između razoružavajuće krhkosti i samopouzdanja. Ona svoja ludila, svoje tijelo i svoju seksualnost čini svojom, prkosi nametnutom okviru i do samog kraja, bez ostatka se predaje sceni, partneru i publici, ostavljajući iza sebe sirove osjećaje, strahopoštovanje, empatiju i samo pokojeg skandaliziranog gledatelja.

Najbolja muška uloga – Rakan Rushaidat
Rakan Rushaidat živi na sceni s toliko bolnom iskrenošću i jednostavnošću da se njegova interpretacija Arona u predstavi "Tit Andronik" doima gotovo na rubu dokumentarnog. Njegov je Aron duhovit, razoren čovjek u nadi da će preživjeti nanose nekih povijesnih nepravdi, otac poraženih koji postaju zločinci kao nusprodukt nepravednosti svijeta. Njegovu izvedbu odlikuje odabir jednostavnih i minimalističkih glumačkih sredstava. Uloga Arona testament je glumačkog proživljavanja, iskrene glumačke kreacije, gdje se Rushidat i Aron preklapaju posredstvom Shakespearovog teksta. Izvedba Rakana Rushidata dokaz je da kanonska književnost i stih još uvijek mogu biti živi, iskreni, istiniti i bolni. Naravno, Rushidatov Aron okružen je iznimnim ansamblom ZeKaeMa te svoj puni potencijal ostvaruje u suigri s Tamorom Katarine Bistrović Darvaš i Titom Andronikom Sretena Mokrovića.

Najbolja režija – Ivan Plazibat
U predstavi "Kroćenje goropadnice" režija zaista postaje objedinjujući faktor kolektivnog truda. Odlika predstave "Kroćenje goropadnice" je stapanje elemenata u koherentni svijet, između tragedije i komedije. Režija "Goropadnice" je kolektivni trud, mjesto gdje se spojio energičan, provokativan, mlad i progresivan ansambl s jednako drskom, osobnom i bolnom adaptacijom Mile Pavićević, a sve pod vodstvom i oblikovanjem Ivana Plazibata. Neko opće mjesto kaže da je najbolja režija ona koja se doima nevidljivom i tako logičnom. Plazibatova režija rastvara i oslobađa kreaciju glumaca, nije hermetična te odiše suvremenošću u odabiru teatarskih sredstava. Lakoća s kojim je integrirao rasturajuću energiju ansambla s dekonstrukcijom Mile Pavičević, utrajavanja fizičkog i izgaranje u kolektivnoj igri, poeziju Williama Shakespeara i Vojka V, najraskošniji je prikaz redateljskog talenta i samouvjerenosti Ivana Plazibata.

Najbolja predstava -"Kroćenje goropadnice"
Na 33. "Gavellinim večerima" jedna se predstava izdvojila svojom maštom, humorom, oštroumnošću i energijom. Negdje na pola puta između ohlađene njemačke redateljske i scenografske estetike iž dobrano pregrijane glumačke energije sa splitske rive, nastala je ova osebujna predstava. "Kroćenje goropadnice" hrabro je i drsko čitanje Shakespeara, gdje se žensko ludilo, muška glupost i nasilje izokreću iz svojih ustaljenih odnosa. Muškarce se ismijava, sramoti, oni postaju nerazumni ridikuli, naivni romantici, monstrumi i dakako goropadnici. Sestre Katarina i Bianca postaju punokrvne, hrabre žene u otporu, u pokušaju ostvarivanja prava na svoj život i prava na svoje odluke. Predstava daje uvid u stanje svijeta danas, kritički propituje lokalni kontekst, univerzalna feministička pitanja te bilježi napredak borbe za jednakost. "Kroćenje goropadnice" novo je čitanje drame, jedan prijevod u sadašnjost koji nije samo puka aktualizacija predloška, već uspostava suvremenog kazališnog jezika. Iako povremeno skandalozna, predstava upire u svaku od bolnih točaka današnjeg svijeta, institucionalno nasilje, odnos kapitala i ljubavi te destruktivnost konzervativizma. Isto tako, otvoreno iznosi tezu da su muškarci ti koji su ludi i koje treba krotiti.

33. "Gavelline večeri" zatvorene su izvedbom predstave "Povratak Filipa Latinovicza" Miroslava Krleže, u režiji Nine Kleflin i izvedbi Hrvatskog kazališta Pečuh.

Završene 33."Gavelline večeri"

Slijedi na repertoaru

no photo

GDK Gavella na gostovanju

Hotel Zagorje

Četvrtak, 06. listopada 20:00 h

no photo

GDK Gavella na gostovanju

Što na podu spavaš
PREMIJERA u NP - u Sarajevo
Festival MESS

Nedjelja, 09. listopada 19:30 h

no photo

GDK Gavella na gostovanju

Što na podu spavaš
PREMIJERA u NP - u Sarajevo

Ponedjeljak, 10. listopada 19:30 h