S tugom smo primili vijest da nas je napustio doajen hrvatske kazališne režije Božidar Violić. Ostavio nam je niz nezaboravnih, nadahnutih predstava, kao i lucidnih, autentičnih misli o kazalištu, a povijest teatra u Frankopanskoj nezamisliva je bez naslova koje je redateljski potpisao. Profesor mnogim budućim umjetnicima, podučavao nas je ponajprije svojim predstavama, promišljenim, polemičnim, posvećenim zagledavanjem u samu srž kazališta. Nedostajat će nam njegova oštroumnost i specifičan humor, golemo kazališno znanje i vještina, njegov jedinstveni duh.
Boško Violić rođen je 1931. godine u Splitu, gdje je završio klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je romanistiku te režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost. Radio je na Radio Zagrebu, a od 1959. do 1972. stalni je redatelj u Zagrebačkom dramskom kazalištu – Dramskom kazalištu "Gavella"; bio je nastavnik glume na Akademiji dramske umjetnosti, a zatim i profesor i pročelnik Odsjeka režije. U Zagrebačkom kazalištu mladih bio je dramaturg i redatelj te umjetnički direktor. Vrstan tumač stranih klasičnih i suvremenih autora, kao i hrvatskih kanonskih pisaca, poput Šenoe, Marinkovića, Brešana ili Novaka, ali i naših suvremenih dramatičara, kao što su Lada Kaštelan, Vidić ili Matišić, na pozornicama hrvatskih kazališta kao autor adaptacija i redatelj postavio je dojmljiv niz dramskih i opernih naslova, od kojih su neki ključna mjesta hrvatskog kazališnog izričaja. Pisao je scenarije za kratke i dugometražne filmove, a objavio je i niz članaka i teatroloških eseja te knjigu "Lica i sjene". Za redateljski rad dobio je brojne nagrade, poput one Festivala malih scena, "Mladog pokolenja", Nagrade grada Zagreba, Sterijinog pozorja, nagrade Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske, nagrade "Gavellinih večeri", nagrade "Dubravko Dujšin", nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo i mnogih drugih.