Kosta Spaić, jedan od najznačajnijih hrvatskih kazališnih redatelja i pedagoga, rođen je u Zagrebu, 21. siječnja 1923. godine. Diplomirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i Muzičkoj akademiji, smjer violina, a kazalištem se počeo baviti u dramskoj družini Francuskog instituta te u Družini mladih. Od 1943. bio je violinist na Radio Zagrebu, a 1948. je postao asistent režije u Dramskom studiju HNK. Prve samostalne režije ostvario je početkom 1950-ih u zagrebačkom HNK-u, gdje je postavio i neke od svojih antologijskih dramskih i opernih predstava. U Dramsko kazalište "Gavella" prešao je 1954., te se i u teatru u Frankopanskoj istaknuo nizom inovativnih režija, nastalih po tekstovima Ustinova, Lorce, Millera, Molierea, Axelroda, Pirandella, Giraudouxa, Anouilha, Budaka, Božića, Goodricha i Hacketta, Ionecoa, Kaštelana, Držića, Verikiosa, O'Neilla, Ibsena, Weissa, Čehova, von Horvátha, Shakespearea, Kosora, Nestroya, među kojima su neki naslovi igrani više od 100 puta. Surađivao je i s drugim hrvatskim kazalištima, kao i s teatrima u inozemstvu, a neke od svojih najuspješnijih predstava režirao je u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara. Za Spaićev redateljski opus karakteristično je "oslanjanje na dramsku riječ, istraživanje suodnosa predloška i različitih scenskih prostora te njegovanje scenskoga govora." Bio je direktor Dubrovačkih ljetnih igara, intendant zagrebačkoga HNK i umjetnički voditelj Dramskoga kazališta "Gavella", a istaknuo se i pedagoškim radom na Akademiji dramske umjetnosti. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. Umro je u Zagrebu, 23. travnja 1994. godine.