"Život u sjeni banane" posljednji je tekst jednog od naših najboljih suvremenih dramatičara, Ivana Vidića, praizveden na nekoj od pozornica u Hrvatskoj. Pri tome je i model po kojem je ova predstava nastala sam po sebi zanimljiv, jer riječ je o hrvatsko-slovensko-poljskoj koprodukciji, čiju režiju postpisuje jedan od najinventivnijih mladih europskih redatelja, Litvanac Cezaris Graužinis. (I ovaj) Vidićev tekst, kao što smo od tog l'enfant terriblea naše drame uostalom i navikli, bespoštedna je vivisekcija hrvatske suvremenosti, poharane raznim "privatizacijama, tajkunizacijama i rasprodajama". "Život u sjeni banane" odbija šutjeti o tome, držeći da je kazalište dobro i važno samo ako ne bježi od istine, ma kakva ona bila. "U sivoj svakodnevici hrvatskih društvenih prilika, u potpunom kolapsu svih kulturnih i etičkih normi, svjedoci smo već godinama kako blistaju zvijezde uspješnih i bogatih ljudi, šireći svoj lažni sjaj u sumornu hrvatsku stvarnost. Peku za oči do suza, bolno iritiraju. I, u krajnjoj liniji, glava im baš nije sasvim sigurna u okolini koja ih mračno promatra, "kao da su joj nešto skrivili".", zapisao je autor uz ovu predstavu, u kojoj igraju Blanka Bart, Jelena Perčin, Draško Zidar i Goran Koši. Scenografiju i kostimografiju potpisuje sam redatelj, dramaturg i umjetnički voditelj je Jasen Boko, glazbu je skladao Martynas Bialobžeskis, a svjetlo je oblikovao Damir Gvojić.