29. svibnja 2023. navršava se 70 godina otkako je osnovan teatar u Frankopanskoj. Tog datuma, 1953. godine, skupina pretežito mlađih glumaca HNK-a (Nela Eržišnik, Drago Krča, Pero Kvrgić, Sven Lasta, Josip Marotti, Mia Oremović, Mladen Šerment, Duka Tadić, Vjera Žagar i dr.) i redatelja (Kosta Spaić, Mladen Škiljan), preuzela je zgradu "Malog kazališta", dotad područne pozornice HNK, u Frankopanskoj 10 i osnovala Zagrebačko dramsko kazalište. Neimenovani duhovni vođa pokreta bio je dr. Branko Gavella, tu su bili i književnici Mirko Božić, Marijan Matković, Joža Horvat, Petar Šegedin i dr., kao i likovni umjetnici Edo Murtić, Kamilo Tompa i Božidar Rašica. Za prvoga ravnatelja postavljen je Pero Budak. Zbog adaptacije zgrade, prema nacrtima B. Rašice, kazalište je prve predstave, "U logoru" i "Golgota" Miroslava Krleže, izvelo na gostovanju u Subotici, u ožujku 1954. Novoadaptirana zgrada otvorena je 30. XI. 1954. izvedbom "Golgote", u Gavellinoj režiji. Ime kazalištu promijenjeno je 1970. u Dramsko kazalište "Gavella", kojem je kasnije dodano i "gradsko". Kroz svoju povijest kazalište je njegovalo repertoarnu zastupljenost suvremenih, mladih autora, ali i klasika, kao i baštinski repertoar i svjetsku literaturu.
U godini kada kazalište slavi 70. rođendan očekuje se i otvaranje nove, male dvorane, kao i ponovni povratak na veliku scenu koja se, nakon trogodišnje obnove od potresa uskoro približava kraju. U trogodišnjem periodu „izgnanstva“, kazalište se okrenulo koprodukcijama te na taj način zadržalo vitalnost i u vremenu kada ansambl nije imao vlastitu scenu.
U 70 godina postojanja i teatru u Frankopanskoj se, kao i svakom kazalištu koje toliko traje, moralo dogoditi mnogo toga: obilježili su ih dolasci i odlasci glumaca, prisjećalo se "bolje prošlosti" i strepilo za "neizvjesnu budućnost", bilo je istinskog zajedništva i velikih predstava, kao i sukoba i kriza... No pored svega dobrog i lošeg što se dogodilo, najznačajnijom i najvrjednijom doima se jedna "kvantitativna činjenica" - činjenica da je kazalište, i nakon više od pola stoljeća, još uvijek tu, nastojeći ne zaboraviti, kako je podučavao doktor Branko Gavella, temeljno uvjerenje: "umjetnički optimizam".