Želimir Mesarić

hrvatski je kazališni redatelj (Zagreb, 15. X. 1944). Studirao klasičnu filologiju i engleski jezik na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, 1972. diplomirao kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti. God. 1975. postao je stalnim redateljem Dramskoga kazališta "Gavella" (Č. Prica, "Kruh"; A. Strindberg, "Sablasna sonata"; P. Shaffer, "Amadeus"). Ostvario šezdesetak režija u zagrebačkim kazalištima i družinama (Zagrebačko kazalište mladih, Komedija, Kerempuh, HNK, Histrioni) te u Osijeku, Varaždinu, Rijeci, Splitu i Dubrovniku. Bio je ravnatelj Drame osječkoga i zagrebačkoga HNK-a; predavač na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Sklon je uprizorivanju dramatiziranih romana (S. Čuić, "Orden"; M. Cihlar Nehajev, "Vuci"; A. Šenoa, "Kletva") i propitivanju djela iz hrvatske dramske baštine (S. Tucić, "Povratak"; J. Polić Kamov, "Mamino srce"; T. Brezovački, "Matijaš grabancijaš dijak"; A. Šenoa, "Ljubica"). Više je puta režirao drame suvremenih hrvatskih pisaca D. Jelačića Bužimskog i S. Šnajdera. Surađuje na televiziji i radiju.