Ivo Fici

Rođen je 25. studenog 1927. u Vinkovcima, a tragično preminuo u Zagrebu 27. studenog 1987. U rodnim je Vinkovcima završio pučku školu i gimnaziju, a prve glumačke kreacije vezane su za školske priredbe i repertoar Gradskog amaterskog kazališta u sezoni 1949./50. Glumu je na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu diplomirao 1954., a odmah po diplomi postaje članom ansambla Zagrebačkog dramskog kazališta, i ostaje mu vjeran čitav životni vijek. Od prvih uloga u predstavama kojima je Zagrebačko dramsko kazalište 1954. započelo s radom - "U logoru" i "Golgota" Miroslava Krleže, u režiji Branka Gavelle, do posljednje u Hotváthovom "Figaro se rastavlja", u režiji Paola Magellija, 1987. godine, u matičnom kazalištu odigrao je više od 80 uloga. Ivo Fici je svojim glumačkim talentom i šarmom obilježio mnogobrojne naslove: Moliereove "Scapinove spletke", "I ledar dođe" Eugena O' Neilla, Čehovljeve drame "Galeb", "Drama bez naslova" i "Ujak Vanja", "Komandant Sajler" Borislava Mihajlovića Mihiza, "Krvavu svadbu" Federica Garcie Lorce, Shakespeareovog "Kralja Leara" i mnoge druge. U Teatru &TD igrao je u kultnoj "Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja" Ive Brešana i Novakovim "Mirisima, zlatu i tamjanu". Filmski i televizijski gledatelji Ficija će pamtiti po ulogama u serijama "Smogovci", "Putovanje u Vučjak", "Prosjaci i sinovi", te filmovima "Sokol ga nije volio" Branka Schmidta (1988.), "Kraljeva završnica" Živorada Tomića (1987.) i mnogim drugima, jer njegova filmografija broji više od 50 naslova. Ivo Fici pisao je pjesme, bavio se enigmatikom te pedagoškim radom na Akademiji za kazališnu umjetnost. Na Festivalu glumca u Vinkovcima 1993. godine ustanovljena je nagrada "Ivo Fici" za najboljeg mladog glumca.