Redatelj: Aleksandar Popovski
Prijevod: Tomislav Ladan / Jakša Sedmak
Sedmakov prijevod prilagodio: Tonko Lonza
Dramaturg: Dubravko Mihanović
Scenografija: NUMEN
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Autori glazbe: Foltin
Koreograf: Mark Boldin
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Korepetitorica: Ivana Srbljan
Fotografije: Sandra Vitaljić
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić

Igraju:

Ozren Grabarić
Alma Prica
Dijana Vidušin
Nataša Janjić
Ivana Roščić
Ksenija Pajić
Nenad Cvetko
Sven Šestak
Hrvoje Klobučar
Mladen Vasari
Božidar Boban / Darko Milas
Ranko Zidarić
Filip Šovagović

Inspicijentica: Ina Krklec
Šaptačica: Snježana Majdak
Organizatorica: Keka Katona

Premijera: 11.03.2010.
Posljednja izvedba: 13. lipnja 2012.
Broj izvedaba: 32

Ovako ambiciozan, složen i izazovan zadatak, kao što je postavljanje "Peer Gynta" na pozornicu, povjeren je makedonskom redatelju Aleksandru Popovskom, koji je za prošlog "boravka" u teatru u Frankopanskoj na našoj pozornici iza sebe ostavio Shakespeareov "San Ivanjske noći", predstavu koja je u međuvremenu i kod publike i kod kritike naišla na sjajan prijem, dosad osvojivši čak 11 nagrada na festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Eklektičnost Popovskog te njegova sposobnost da velikoj književnoj temi pristupi bez straha, slobodno se poigravajući motivima koje mu tekst "posuđuje na korištenje", daju naslutiti kako će ansambl kazališta "Gavella" s ovom predstavom krenuti na uzbudljivo i maštovito kazališno putovanje. A drugačije se, uostalom, ne bi ni moglo, jer "u svojoj olakoj bezobzirnosti, pustolovnom egoizmu te dopadljivu nećudoređu, Peer Gynt je Don Quixote slobodnog pothvata", junak teksta koji u svojim mnogim slojevima ima "toliko općeprihvatljivih svojstava da ga je i japanska kritika proglasila "tipično japanskim"".

Nagrade:

"Gavella i Europlakat Fair", 2010.
- najbolji glumac u premijernim predstavama sezone 2009./2010.: Ozren Grabarić

"Kako zapravo malo treba za istinsku kazališnu čaroliju, osnovna je misao koja se nameće nakon premijerne izvedbe Ibsenova "Peera Gynta" u kazalištu "Gavella". Dobrom i promišljenom ražiseru treba tek sjajan tekst i odlični glumci." (Bojana Radović, "Večernji list")

""Peer Gynt" je istovremeno bajkovito dječja i tragično odrasla predstava,čiji jezik (na prijevodu Jakše Sedmaka i Tomislava Ladana još je radio i Tonko Lonza, a moj je dojam i sami glumci) oduševljava i opija, čega se "Gavellini" glumci ovaj put nisu uplašili. Njihova suradnja s Aleksandrom Popovskim, uz posredništvo dramaturga Dubravka Mihanovića, jedan je od izvedbenih međaša akutalne kazališne sezone. Predviđam da će predstava privlačiti ogroman raspon gledateljskih generacija (od sedam do sedamdesedetisedam godina) i da će čak biti i onih koji će doći pogledati još jednom i još jednom. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog maestralnog Ozrena Grabarića. (...) Grabarićeva glumačka interpretacija Peera Gynta velik je umjetnički uspjeh, ali ta sjajna uloga ne bi bila moguća bez doista izvrsnih glumačkih partnera, prvenstveno Alme Price i Dijane Vidušin." (Nataša Govedić, "Novi list")

"Makedonski redatelj Aleksandar Popovski (r.1969.) ponovo je uspio u "Gavelli". Njegova režija "Peera Gynta", posljednjeg komada u stihovima slavnog Norvežanina Henrika Ibsena, zaokružena je i inspirativna predstava." (Tomislav Čadež, "Jutarnji list")

"Grabarićeva koncentrirana ekvilibristika u kojoj se radost života i muka razmišljanja o istom tom životu izmjenjuju u savršeno pogođenom omjeru zbilja plijeni zaokruženošću i virtuoznošću glumačke izvedbe. (...) Dizajnerski studio NUMEN i ovoga je puta osmislio dojmljivu i funkcionalnu scenografiju, iz karakterističnih vertikala prešavši u pamučnu horizontalu bijelih plahti, koje su bile i haeggstadski snijegovi i potentni zamašnjaci scenske igre. Kostimi Marite Ćopo vješto su potencirali heterogenost redateljske koncepcije, a glazba skupine Foltin efektno je podcrtavala očuđujuće elemente predstave." (Matko Botić, Kulisa.eu)

"Aleksandar Popovski pokazao se kao kazališni umjetnik koji je u stanju klasiku pretvoriti u gledljivu, čak i suosjećajnu suvremenost. A to znači na trenutak, možda, pobijediti smrt. Barem kazališta." (Igor Ružić, Radio 101)