Redatelj i scenograf: Jasmin Novljaković
Prevoditelj: Mladen Martić
Kostimografkinja i suradnica za scenski pokret: Jasminka Petek Krapljan
Autor glazbe: Šimun Matišić
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Asistentica kostimografkinje: Emilija Šušković Jakopac
Vizualni identitet predstave: Ivona Đogić Đurić / Crtaona Studio
Autor fotografija: Hrvoje Zalukar

Igraju:
Dora: Ivana Roščić
Zocha: Antonija Stanišić Šperanda
Rachelka, kasnije Marianna: Natalija Đorđević
Jakub Kac: Ivan Grčić
Rysiek: Hrvoje Klobučar
Menachem: Janko Rakoš
Zygmunt: Filip Križan
Heniek: Ivica Pucar
Władek: Enes Vejzović

Inspicijentica: Ana Dulčić
Šaptačica: Andrea Glad

Prva proba: 25. siječnja 2022., GDK "Gavella"
Premijera: 02. travnja 2022., Centar za kulturu Trešnjevka

"Naš razred" raslojava i dramski izlaže priču o skupini školaraca – Poljaka katolika i Židova – iz malog poljskog mjesta, koje je doživjelo sovjetsku i njemačku okupaciju čija represija u "posve običnim ljudima" budi demone okrutnosti i nasilja. Djetinji snovi i mladenačke zanesenosti rasplinjavaju se, a dojučerašnji prijatelji postaju jedni drugima vukovi, spremni učiniti si nešto za što ni sami nisu pomišljali da su sposobni... Słobodzianek svoj istodobno poetičan i dokumentaran prikaz sredine koju nacionalizam i nacizam rastaču do neprepoznatljivosti, počinje 1925. te je, nošenu povijesnim ubrzanjem, gura prema kasnijoj katastrofi uzrokovanoj staljinističkom i nacističkom indoktrinacijom. "Naš razred" zapitan je nad "banalnošću zla", ali i kolektivne krivnje: može li vrijeme ono što smo jednom počinili utopiti u zaboravu, ili tako duboke rane ne mogu zacijeliti bez priznanja i pokajanja? Ova drama, s uspjehom izvođena na mnogim scenama u Europi, temeljena je na istinitom događaju, a autorov je pristup odvodi prema potresnoj kazališnoj vivisekciji, koristeći iskustva brechtijanskog očuđenja i postupke samo kazalištu svojstvene igre, koja nas istodobno privlači i zastrašuje...

"Zaigrana atmosfera razreda nasuprot jezivoj činjeničnoj povijesnoj istini, gotovo lepršava naivnost “dječje” glumačke igre čiji svijet u trenu zamjenjuje protusvijet bezočne, neobjašnjive okrutnosti ono je što 'Naš razred' čini predstavom neočekivane usisne snage, od one vrste koja gledatelja od prvoga trena prikuje za sjedalo ispunjena nelagodom, zbunjujući mu unutarnji kompas kaleidoskopskom igrom kojom glumci na sceni, ogrčući se plaštem Boga i vjere, grade zlosutni diptih svjetla i tame ljudskog roda. (...) Nije slučajno udruženje europskih kazališta European Theatre Convention taj tekst, praizveden 2009. u londonskom National Theatru, proglasio jednom od najvažnijih suvremenih europskih drama. Žestoko kritičan bez ijedne izgovorene kritike, jednostavan i kompleksan istodobno, 'Naš razred' djelo je velike sugestivne snage koje postavlja brojna neugodna pitanja.“ (Gea Vlahović, Vijenac)

"'Naš razred' u režiji Jasmina Novljakovića Gavellu vraća na vrh dramskog teatra. (...) Za sve glumce ovo je bio zaista paklen posao, pravom mjerom nijansirati slojeve zla i slojeve trpljenja. U odličnoj kolektivnoj igri svi su ravnopravni, a izvedbe toliko dobro ugođene da se na trenutke čini da 'plešu složenu koreografiju.'" (Bojana Radović, Večernji list)

"Mučan i dojmljiv komad o čistom zlu kao neizbježnoj sili od koje nema bijega. (...) Slobodzianek piše hrabro, analitično, talentirano, ne dopušta svojim likovima nikakvu izvještačenost a redatelj je svaku tu nijansu u tekstu zabilježio i proveo u praksu. Odnosno, proveli su glumci, koji su svi redom nadahnuti i bilo bi čak nepristojno koga izdvajati. Prije svega zato što sigurno nije lako živjeti s ovim tekstom i oživljavati ga." (Tomislav Čadež, Jutarnji list)

"Upravo to je i najistaknutija ideja teksta koja u sugestivnoj, u svakom detalju dorađenoj režiji Jasmina Novljakovića kroz zamisao o sudionicima masakra kao dibucima (dušama umrlih) koji nastanjuju tijela glumaca dobiva još upečatljiviju viziju grozote nekadašnjih zbivanja, od kojih niti neka današnja u Ukrajini koja graniči s Poljskom nisu bitnije različita. Uz to ovakav prosede snažne povezanosti glumca s osobom koju ne samo da tumači nego i na određen način prima u sebe ukazuje na one dubine ljudskog bića u kojima se krije i spremnost da se u posebnim okolnostima prepusti zlu koje nije bilo imanentno samo učenicima Našeg razreda nego ga se kroz ovu fascinantnu izvedbu može nazrijeti uz glumce i u gledateljima. Takva slojevitost značenja uobličena originalnim redateljskim Novljakovićevim rješenjima izvedbu Słobodzianekovog teksta učinila je vrhunskom predstavom." (Tomislav Kurelec, Kazalište.hr)