Obrazloženja nagrada 38. Gavellinih večeri
Najbolja glumica – Jasna Đuričić
Ova glumica suvereno predvodi moćan ansambl, ostvarujući iznimnu kreaciju ostvarenu bez vanjskih efekata, isključivo glumačkom tehnikom, tjelesnom disciplinom i unutarnjom psihološkom istinitošću. Središnje mjesto njezine interpretacije zauzima izvanredno precizna i umjetnički sugestivna transformacija u staricu. Ona ne stvara tek fizičku masku starosti, već duboko proživljen lik obilježen vremenom, gubitkom i iskustvom. Ta transformacija djeluje potresno autentično i postaje jedan od najsnažnijih trenutaka ove kompleksne predstave. S iznimnom kontrolom glumačkog aparata, bogatstvom nijansi i besprijekornim osjećajem za ritam predstave, glumica gradi lik koji istodobno nosi osobnu dramu i univerzalnu ljudsku sudbinu. Njezina gluma ostaje suptilna, a istodobno razorna u emocionalnom učinku, čineći svaku scenu snažno proživljenom i duboko sugestivnom. Za vrhunsku transformaciju i potresnu emotivnu snagu izvedbe, Jasni Đuričić dodjeljuje se Nagrada za najbolju žensku ulogu na 38. "Gavellinim večerima", u predstavi "1981." Tomija Janežića i Novosadskog pozorišta – Újvidéki Színház!
Najbolji glumac – Ozren Grabarić
Gledali smo snažnu, slojevitu i umjetnički zrelu interpretaciju jednog od najsloženijih likova svjetske dramske literature. Njegov Cyrano istodobno je duhovit, strastven, ranjiv i ciničan, a glumačka preciznost kojom gradi lik od prve do posljednje scene ostavlja dubok emocionalni dojam na publiku. Ovaj glumac s iznimnom lakoćom spaja verbalnu virtuoznost i snažnu unutarnju psihološku dinamiku lika, donoseći nam suvremenog junaka rastrganog između ljubavi, ponosa i društveno uvjetovanih normi. Njegova interpretacija nadilazi klasičnu romantičarsku ideju i otkriva univerzalnu ljudsku potrebu za pripadanjem. Za vrhunsku glumačku kreaciju koja se ističe tehničkom izvrsnošću, emocionalnom snagom i dubokom umjetničkom istinom, Ozrenu Grabariću dodjeljuje se Nagrada za najbolju mušku ulogu na 38. "Gavellinim večerima", u predstavi "Cyrano de Bergerac" Edmonda Rostanda, u režiji Aleksandra Popovskog i produkciji Kazališta "Gavella"!
Najbolja režija – Ivan Plazibat
Redateljski pristup u ovoj predstavi gradi se na jasnoj dramaturškoj liniji, snažnom ritmu i izuzetnoj ansambl igri, stvarajući napetu i slojevitu cjelinu koja snažno komunicira s današnjim društvenim kontekstom. Režija uspijeva istodobno očuvati dramsku monumentalnost predloška i otvoriti ga suvremenoj publici kroz preciznu psihološku razradu likova, čist mizanscen i snažan osjećaj za vizualno. Redatelj vješto balansira kolektivne prizore i intimne ispovjedne trenutke, glumački ansambl vođen je s iznimnom preciznošću, a scenska glazba povezuje prizore stvarajući snažnu atmosferu straha i moralne uznemirenosti. Zbog visoke razine umjetničke promišljenosti, snažne relevantnosti i redateljske suverenosti, Ivan Plazibat za predstavu "Vještice iz Salema" Arthura Miller,a u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, osvaja Nagradu za najbolju režiju na 38. "Gavellinim večerima"!
Najbolja predstava – Jezik kopačke
Ovo je predstava iznimne umjetničke zaokruženosti, snažnog društvenog naboja i visoke glumačke razine cijelog ansambla. Autorski tim uspješno spaja dokumentarno, generacijsko i poetsko kazalište u precizno strukturirano scensko djelo koje na svjež, suvremen i komunikativan način progovara o identitetu, pripadanju i klasnim razlikama. Nogomet kao polazišna točka postaje snažna društvena metafora, razumljiva i bliska publici. Redateljski koncept osigurava jasnoću i ritam, dok glumačka izvedba donosi visoku razinu energije, emocionalne uvjerljivosti i kolektivne preciznosti. Svi elementi predstave – scenografija, glazba, pokret, svjetlo i kostimi – funkcionalno su uklopljeni u jedinstvenu i snažnu kazališnu cjelinu. Zbog umjetničke koherentnosti i društvene relevantnosti predstava Zagrebačkog kazališta mladih "Jezik kopačke" Ivana Ergića i Filipa Grujića u režiji Boruta Šeparovića osvaja Nagradu za najbolju predstavu u cjelini 38. "Gavellinih večeri"!
Žiri: Senka Bulić, Dragiša Ćurguz i Paolo Tišljarić