Redatelj: Paolo Tišljarić
Dramatizacija: Marijana Fumić
Scenografkinja: Vesna Režić
Kostimografkinja: Ana Mikulić
Oblikovatelj svjetla: Marko Mijatović
Autor glazbe i oblikovatelj zvuka: Žarko Dragojević
Oblikovatelj video projekcija: Miran Brautović
Asistentica scenografkinje: Nikolina Kuzmić
Asistentica kostimografkinje: Petra Andrić
Suradnik za glazbu, obrade gitarskih songova: Bojan Beribaka
Fotograf: Aljoša Rebolj
Inspicijentica: Anita Bubalo
Igraju:
Antica: Marija Šegvić / Irena Tereza Prpić
Lunette, njezina majka: Sandra Lončarić
Anna, njezina baka: Mirej Stanić
Nuša, njezina kćer: Anja Đurinović
Kor: Perica Martinović, Nika Lasić, Boris Matić i Bojan Beribaka
Koprodukcija Kazališta Marina Držića & Dubrovačkih ljetnih igara
„Vidi kako Lokrum pere zube“ predstava je nastala dramatizacijom istoimenog romana, hrvatske znanstvenice i spisateljice Ivane Lovrić Jović. Svi događaji i likovi u ovoj su predstavi mogli biti izmišljeni, a opet, ona se događa, događa se u glavi glavne protagonistice, u noći u kojoj saznaje da je izgubila oca, između 23h i 20min i 3h i 20min, između primitka tragične vijesti i neminovne osviještenosti tragične istine. Pokušali smo se zapitati što se sve događa (ili ne događa) u nečijoj glavi u tim trenutcima. Obuzima li (već) osobu beskrajna tuga ili je (samo) osupnuta činjenicom o gubitku roditelja. Kakvim se sve besmislicama naš mozak brani u tim trenutcima i koga i zašto doziva u pomoć, komu se i kako obraća?
Mama – prva je riječ koju dijete kaže. Mama – prva je riječ koju kažeš kad ti je najteže (pa čak i kad misliš kako ti je otac alfa i omega tvoga postojanja).
Kroz četiri generacije žena jedne obitelji pokušavamo doznati zašto je tome tako…; pokušavamo uhvatiti ta neuhvatljiva sjećanja…; pokušavamo govoriti o „nostalgiji za svijetom koji još postoji samo u uspomenama“…
Marijana Fumić
