Carmina Burana

"Carmina Burana" ("Buranske pjesme", "Pjesme iz Beuerna") rukopisna je zbirka od 228 srednjovjekovnih pjesama. Autori su im golijardi – putujući studenti i klerici koji su se u razdoblju od XI. do XIII. st., u ozračju križarskih ratova, u Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj uzdržavali sastavljanjem i izvođenjem igrokaza i pjesama na latinskom jeziku. Pjesme im "govore o vinu, senzualnoj ljubavi, mladosti, sa satirom obično uperenom protiv crkvene hijerarhije i postojećega ćudoređa." U ovoj zbirci pjesme su raspoređene tematski: opore moralne i satiričke invektive, napose protiv simonije (kupnja ili prodaja crkvenih službi, časti ili beneficija za novac) (1–55), ljubavne pjesme (56–186), krčmarske napitnice o vinu, plesu i kocki (187–226), te dva dramska prikazanja Kristove muke (227–228). "Zbirka je svjedočanstvo izražajne inventivnosti vrhunski obrazovane srednjovjekovne boeme", a "osjećaj materijalnosti jezičnih zvukova i oblika istaknut je učestalim kalamburima, profinjenim rimama i akustičkim slikama, te pripjevima na narodnim jezicima." "Carmina Burana" vjerojatno nam je najpoznatija preko glazbe, istoimene kantate (1937.) Carla Orffa koji je preuzeo 25 pjesama iz zbirke, te je kao takva uprizorena ili kao koncert, ili kao balet, no – koliko nam je poznato – ne i kao dramska predstava. A ona u Kazalištu "Gavella" nastaje kroz autorski projekt Kokana Mladenovića, čije metode rada na tekstualnom predlošku uključuju svojevrsno kolektivno autorstvo i slobodno ispreplitanje literarnog i materijala nastalog iz zajedničkih improvizacija... Odabir pjesama iz "Carmine Burane" na hrvatski je preveo Zlatko Šešelj.