FAKin Teatar i Scena Ribnjak
Redateljica: Barbara Rocco
Prijevod: Ivan Matković
Dramaturgija: Kristina Kegljen
Scenografija: Sara Stanić
Kostimografija: Glumice
Fotografija i video: Bruno Lovrenčić
Igraju:
Sunčana Zelenika Konjević
Nada Rocco
Gordana Slivka
Sara Stanić
Katarina Arbanas de Romero
Irena Tereza Prpić
Uz podršku Ureda za kulturu Grada Zagreba
Datum premijere: 25. travnja 2025.
U malom američkom gradu, Truvyn frizerski salon srce je zbivanja skupine žena čiji se životi pred očima gledatelja rascvjetavaju poput magnolija. Njihove rutine mijenjaju se kad Truvy u salonu zaposli pridošlicu Annelle, koja skriva mnoge tajne o svom životu te tako izazove veliku pozornost socijalne radnice M'Lynn i njezine kćeri Shelby, ekscentrične Ouiser te galantne udovice gradonačelnika Clairee. Smjenjuju se u salonu i hipoglikemije i pripreme za vjenčanje, ludi otac koji puca na ptice,divlji pas Rhett, religiozna uvjerenja, kupovina nogometnog kluba, sve obojene surovošću života, ali i iskričavim humorom koji donosi nezaboravne kazališne trenutke.Stoga "Čelične magnolije" nisu nikakav ofrlji prikaz sukusa ženstva čije se štetne pojave izglave ispiru nad glavoperom, ne. Priča je ovo o drskosti ženskog roda da se iz mnogih mrakova izađe još mrvicu hrabrije i puno mudrije.Harling je "Čelične magnolije" napisao kao posvetu preminuloj sestri, a već 1989. nastao je istoimeni film u režiji Herberta Rossa gdje je jednu od glavnih uloga tumačila Julia Roberts,što joj je priskrbilo i prvu nominaciju za Oscara.
Nagrade:
- Nagrada hrvatskog glumišta 2025. za najbolju sporednu ulogu: Sunčana Zelenika Konjević
"Predstava u (o) ovoj oazi prijateljstva i povjerenja počinje razigrano, opušteno, lagano i rasteprema kraju i tragičnome događaju koji nekako sve skupa uspiju prevladati. Glumački jekvintet donio niz različitih karaktera iza kojih potpuno glumački stoje u predstavi koja imasvoj dobar tajming, dinamiku, fluidnost i pravu mjeru u svemu.
Kao i u kazalištu, ni u frizerskome se salonu ništa problematično ne može dogoditi, kao dasve ostaje u velikoj haubi i ispod nje; postoji samo ta stvarnost koja metonimički podsjeća navanjski svijet, ali se njome može kazališno manipulirati i na nju utjecati, voditi je, kao što toradi vrsna redateljica Barbara Rocco, dok stvarni svijet ostaje izvan prostora začudnosti, ukoji se voajerski uvlači publika. Ništa se loše ne može dogoditi u svijetu zaštite frizerskogasalona (kao) kazališta. U prostoru je takvih posebnih vakuumskih svjetova čovjek iluzijomzaštićen, siguran, sve su brige negdje daleko, a izlazi se iz ovoga kazališno-frizerskoga salonaoplemenjeno i pročišćeno, katarzično i osnaženo i ulazi ponovno u paralelni mimetičkisvijet.“ (Vesna Muhoberac, kazaliste.hr)
