Sinovi umiru prvi

Novi tekst suvremenog hrvatskog dramatičara Mate Matišića, "Sinovi umiru prvi", koji zajedno sa "Ženom bez tijela" i "Ničijim sinom" čini dramski triptih nazvan "Posmrtna trilogija", beskompromisan je i provokativan komentar naše poratne zbilje. Zadržavši svoju dosadašnju tragikomičnost, Matišićevo dramsko pismo ovdje kao da se dodatno "uzemljilo", odlazeći još dalje i ponirući još dublje u prostore političkog teatra i društvene kritičnosti. Oporo dinarsko podneblje, kao najčešća topografija autorovih drama, ovdje izmučeno ne samo ratom, već i događajima koji su uslijedili kao njegova poljedica, na pozornici kazališta "Gavella" oživjelo je u režiji jednog od doajena našeg teatra, Božidara Violića, koji izvrsno poznaje Matišićev rad i najčešći je "scenski tumač" njegove pisane riječi. Violić je u "Sinovima" prepoznao komad "napisan sažeto, dramaturški čvrsto i pregledno strukturiran, promišljen i domišljen u simetrično raspoređenoj građi, jezgrovitog, ali živopisnog dijalektalnog dijaloga, prožetog oporim crnim humorom", pronašavši u njemu potresnost sazdanu na tlocrtu antičke tragedije.

Nagrade:
16. Marulićevi dani, 2006.
- nagrada "Marul" za glumačko ostvarenje: Ljubomir Kapor

30. Dani satire, 2006.
- "Zlatni smijeh", glumačka nagrada: Ljubomir Kapor

24. Susreti kazališta Bosne i Hercegovine, 2007.
- grand prix za najbolju žensku ulogu: Biserka Ipša

"Matišić je napisao hrvatsku "Antigonu"..." (Nataša Govedić, "Novi list")

"Majstor crnohumorne impostacije teksta Mate Matišić ni ovdje nije iznevjerio očekivanja, no ti elementi "satiričnog apsurda" u najčvršćoj su simbiozi s ledenom stravom kojom je prožeta ishodišna situacija drame." (Hrvoje Ivanković, "Jutarnji list")

"Možda je najpotresnija završnica predstave u kojoj otac s puškom na grobu svog sina zdvaja što umjesto sinova nije imao kćeri... Violić se ponovno sučelio sa svojom sredinom podastrijevši joj istinu na pozornici." (Želimir Ciglar, "Večernji list")

"Ovakav redateljski pristup počiva na glumcima, a ti se u Gavelli sa svojim zadacima jako dobro znaju nositi. Odličan Ljubomir Kapor kao otac koji traži mrtvog sina, Edip koji srlja prema još jednoj tragediji, samo je vrh ledenog brijega hrvatske boli, koju ovdje odličnim kreacijama nadopunjuju Biserka Ipša, kao njegova žena, te protagonist tragedije, njihov sin, u potresnoj igri Dražena Kühna. Cijeli je glumački ansambl - Pero Kvrgić, Sreten Mokrović, Ivana Bolanča, Darko Milas, Enes Vejzović, Janko Rakoš, Sven Šestak, Vlasta Knezović, Zoran Gogić i Siniša Ružić - stvarajući svijet marginalaca dobro skrivenih od očiju javnosti, ostvario niz individualiziranih tragičnih osobnosti... Domaće glumište ovom je produkcijom dobilo konačno bolnu priču o Hrvatskoj koja tek prešutno postoji..." (Jasen Boko, "Slobodna Dalmacija")

"Gavella je odabirom Matišićevog teksta napravila pun pogodak." (Gordana Ostović, Hrvatski radio)