Redateljica: Anica Tomić
Prevoditelj: Dubravko Torjanac
Autorice adaptacije: Anica Tomić i Jelena Kovačić
Dramaturginja: Jelena Kovačić
Scenografi: Anica Tomić, Jelena Kovačić i Siniša Ilić
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Autori originalne glazbe: Alen i Nenad Sinkauz
Izbor glazbe: Anica Tomić, Jelena Kovačić, Alen i Nenad Sinkauz
Suradnica za scenski pokret: Petra Hrašćanec
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Asistent redateljice: Arno Vinković
Asistentice dramaturginje: Karla Crnčević, Ana Grlić
Stručni suradnici: Julija Kranjec, Drago Župarić-Iljić
Fotografije: Jasenko Rasol
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić

Igraju (prema redoslijedu pojavljivanja):

INGA: Jelena Miholjević
GABRIJELA, zvana GUNDA: Ksenija Pajić
HELENA, zvana HELA: Iva Babić / Dijana Vidušin
PAVAO: Sven Medvešek
MARKO, zvan RIK: Franjo Dijak
MARIJA, zvana MARI: Antonija Stanišić Šperanda
FRANC: Boris Buzančić / Špiro Guberina
BRUNO: Amar Bukvić
EMA: Barbara Nola
STRANAC: Đorđe Kukuljica

Izvođači snimljene glazbe:
Branko Sterpin - truba
Miron Hauzer - trombon
Hrvoje Galler - klavir
Luka Veselinović - kontrabas
Ivan Levačić - bubnjevi

U predstavi se koriste dijelovi pjesama:
Anita Bryant, "My Little Corner of the World"; "The World of Lonely People"; "Cold Cold Winter"
The Shangri-Las, "Remember (Walking in the Sand)"
The Toys, "Lovers Concerto"
Jimmy Charles, "A Million to One"

Hvala: Ivani Sajko, Ivoru Martiniću, Bruni Ankoviću, Jadranki Čačić-Kumpes, Ingi Tomić-Koludrović

Inspicijentica: Ana Dulčić
Šaptačica na probama: Andrea Glad

Prva proba: 20. siječnja 2014.
Premijera: 21. ožujka 2014.
Posljednja izvedba: 11. lipnja 2015.
Broj izvedaba: 21

Njemački filmski redatelj, scenarist i glumac, u svojoj je svestranoj i plodnoj umjetničkoj aktivnosti pisao i dramske tekstove. Oni se mogu doimati poput bastardnih dijaloških zapisa ili stenograma svakodnevice odabranih likova, no kao i u Fassbinderovim filmovima formalna čistoća nije ono čime nas autor želi osvojiti. To su, mnogo više, iskrenost, točnost, neposrednost i autentičnost, uz uzimanje slobode da se ne bude "ispeglan" i dopadljiv, jer ni život nije takav. Pronašavši u njegovoj drami motive kojima se i same žele baviti na pozornici kazališta "Gavella", Anica Tomić i Jelena Kovačić, redateljsko-dramaturški tandem koji svoje predstave, kao što su "Ovo bi mogla biti moja ulica", "Leda" ili "Jalova", potpisuje zajedno, "Južnjakom" progovaraju o našoj (ne)spremnosti da doista prihvatimo različitost, spolnu, rasnu, nacionalnu ili vjersku. Bilo bi lijepo da nam takvi kazališni razgovori nisu potrebni, no situacija je - dokazi su mnogobrojni i nedavni - upravo suprotna: potrebni su nam nasušno. Iza izvanjske agresije nešto je mnogo dublje i podmuklije: naše odbijanje da zbilja prihvatimo i pokušamo razumjeti nekoga tko po bilo čemu nije poput nas. A u tom diskursu i "tolerancija" znade biti samo parola, ispražnjena od sadržaja i isušena od značenja, iza koje se mnogi skrivaju ne bi li zadovoljili imperativ političke korektnosti.

Nagrade:

"Gavella i Europlakat Fair", 2014.
- najbolja glumica u premijernim predstavama sezone 2013./2014.: Jelena Miholjević

"Deset su vrsnih kazališnih glumaca angažirale Anica Tomić i Jelena Kovačić za svoj projekt "My Little Corner of the World" temeljen na slavnoj šezdesetosmaškoj drami "Katzelmacher" glasovitog ljevičara Reinera Wernera Fassbindera." (Ana Lendvaj, Večernji list)

"Na sceni dominira Ksenija Pajić kao Gabrijela, glavna spletkarošica. Velika glumačka energija i drama u glasu. Dojmljiv nastup. Jedini relativno dobroćudan lik, Ingu, daje duhovito i sigurno Jelena Miholjević, čije pjevanje unosi u predstavu zapravo urban, kabaretski ton." (Tomislav Čadež, Jutarnji list)

"Redateljicu Anicu Tomić i dramaturginju Jelenu Kovačić poznajemo kao autorski tandem koji se godinama bira scenski baviti paradigmatskim socijalnim nasiljem. (...) Od glumačkog rada na predstavi izdvojila bih izvrsnu Barbaru Nolu kao precizno postavljenu nesalomljivu, pribranu i gotovo didroovski promišljenu te ogorčenu poslodavku Emu. Također i Antoniju Stanišić Šperanda, u čijoj Mariji možemo osjetiti do koje je mjere došljak netko tko zbilja treba najobičniju ljudsku srdačnost. (...) Đorđe Kukuljica topla je, dobrostiva i samim time potresna figura Stranca." (Nataša Govedić, Novi list)

"Gavellin glumački ansambl predstavu je učino pitkom i uzbudljivom." (Bojan Munjin, Novosti)