Prosudbeno povjerenstvo 32. "Gavellinih večeri" u sastavu:

Ivana Buljan Legati, glumica
Damir Karakaš, pisac
Sebastijan Horvat, redatelj
donijelo je jednoglasne odluke o nagradama.

NAJBOLJA ŽENSKA ULOGA - NATAŠA MATJAŠEC ROŠKER
Nataša iscrtava, oživljava i utjelovljuje Medeju kroz njezinu moguću mušku revolucionarnu i stravstvenu prirodu. Usprkos snažnim obratima njenog točno struktuiranog govora, koji se s lakoćom prelijeva u tijelo, ili mu se suprostavlja, njeno utonuće u senzibilnost uzrokuju potresno otrežnjenje. Medeja postaje lik koji sve prožima, za kojeg neprestano imamo osjećaj da je istovremeno strastven unutra i radikano izvanjski – ona sebe gleda izvana i cinično se smije naporima glumice... Natašina uloga je ujedno koncept i funkcija koja je svjesna estetskog okvira same predstave ali i srce i strast koja se bez oklopa i oružja naginje ljudima - ili natrag u pretpovijesno doba (kada prekorači krvavu zavijesu na sceni) - ili naprijed u sadašnjost publike koja ju gleda...

NAJBOLJA MUŠKA ULOGA - SINIŠA POPOVIĆ
Izvrsna, izuzetno precizno i postupno vođena igra Siniše Popovića u ulozi Nikole u predstavi Ljudi od voska, autora Mate Matišića, redatelja Janusza Kice, slika je razočaranoga, ranjenog čovjeka uhvaćenog u stupicu unutarnjeg mraka koji se besciljno okreće na vrtuljku laži, obmana i predrasuda.Siniša Popović igra žestoko, potresno, neposredno, s punim žarom i iz čvrstoga, zrelog glumačkog uporišta problem oca zlostavljača koji nadživi nesreću vlastitog djeteta. Sukob unutar lica oslobađa Popović poetičnim i gnjevnim praskovima, ne opredjeljujući se do kraja ni za jednu od tih kvaliteta. Čini to u vrlo širokome interpretativnom planu držeći na jednakoj energetskoj razini scenu nemalu u vremenskom trajanju i pozornost publike.

NAJBOLJA REŽIJA - DORA RUŽDJAK PODOLSKI
Nagradu za najbolju režiju dobiva Dora Ruždjak Podolski za predstavu Črna mati zemla. Riječ je o složenome i osebujnom scenskom uprizorenju opsežnoga i jezično zahtjevnoga istoimenog romana Kristijana Novaka koje okuplja sedamnaest članova ansambla Zagrebačkog kazališta mladih kojemu su u ovoj predstavi pridruženi jedan dječak i jedan glazbenik. U priči o primordijalnim silama i mračnim ljudskim tajnama, ljudskome prokletstvu, črnoj zemli koja nas strpljivo nosi na svojim plećima, neizvjesnosti, nasilju, izopćenosti, izopaćenosti, pečatima koji ostaju za cijeli život, ali i ljubavi nižu se prizori nesretnih sudbina, bizarni događaji izmiješani s idiličnim motivima djetinjstva u tranzicijskom Međimurju. U tom mračnome, zamršenom orkestru ljudskih tajni redateljica Dora Ruždjak Podolski postiže istovremeno dinamičnost i suptilnost scena u kojima se u pravoj mjeri i po dubokoj unutarnjoj potrebi otvaraju točni i izrazito emotivni glumački odnosi, a glazba, koja se u predstavi izvodi u živo, teče linijom međimurskog dijalekta naglašavajući suptilne vibracije ljudskih osjećaja.

NAJBOLJA PREDSTAVA -"MEDEJA"
Oliver Frljić i ansambl mariborske Drame pred publiku postavljaju Euripodovu Medeju kroz suvrmenu i brutalnu kazališnu inetrpretaciju koja izaziva trnce. Predstava je visoko kvalitetni proizvod suvremenog kazališnog pisma gdje se političnost izjave prikazuje više kroz vizualno-osjetilno suživljenje kazališnih elemenata. Cijeli ples ritmiziranog govora i koreografiranih tijela, zvučnih i ostalih vizualnih segmenata, se usprkos brzim rezovima i estetskim te glumačkim prebacivanjima pretvora u korerentnu predstavu koja gledatelja s lakoćom zavede, Uznemiri i približi Medeji – onom drugom spolu – ženi koju unatoč tome da ispod bijele haline nosi hlače, još uvijek ne razumijemo i u nama još uvijek izaziva nelagodu...