Redatelj: Aleksandar Popovski
Prevoditeljica: Valerija Cokan
Dramaturg: Darja Dominkuš
Scenografija: Numen + Ivana Jonke
Kostimografija: JSP
Skladatelj: Kiril Džajkovski
Lektorica: Tatjana Stanič
Oblikovatelji svjetla: Aleksandar Popovski, Roman Kosmos
Asistentica kostimografije: Katja Magister
Oblikovatelj videa: Sandi Skok

Igraju:

Barunica: Polona Juh
Barun: Uroš Fürst
Gospođica: Tina Vrbnjak
Seljak: Jurij Zrnec
Seljanka: Saša Pavček
Student: Blaž Setnikar
Majstor za sve: Saša Tabaković
Udovica: Iva Babić
Sluškinja: Barbara Cerar
Kažnjenik: Branko Jordan
Magnus: Janez Škof

"Figurae Veneris Historiae" bismo mogli nazvati i "ljubav za vrijeme rata", jer kao što nasilje ima više lica, ima ih i ljubav. Eros i Tanatos se u ratu još jače prožimaju. Iako se ratna erotika najčešće pretvara u pornografiju, nagon za preživljavanjem ne vodi samo u iskorištavanje i ubijanje neprijatelje već i traženju dodira, blizine i topline. Čovjek je među njima razapet, a naročito kada ga se bez samilosti baci među politiku i povijest, što je u dramama Gorana Stefanovskog čest slučaj. Stefanovski također često na tog jadnog čovjeka gleda sa crno-humorne distance s kojom se lakše podnosi sarkazam svijeta i ljudska apsurdnost u njemu. Rat je stroj, a njegovo pogonsko gorivo su ljudi, njihove izgubljene duše i bolna, zaražena te istrošena tijela. Rat je kolektivna sudbina, ne štedi nikoga, pojedinac je u njemu nemoćan, pa ipak u njegovoj individualnoj reakciji, u njegovoj "odluci za ljubav" klijaju potencijalne mogućnosti za mir.

Makedonski dramatičar Goran Stefanovski, koji već više od dvadeset godina živi i radi u Velikoj Britaniji, dobio je inspiraciju za svoj novi komad u djelu poznatog njemačkog liječnika i seksologa Magnusa Hirschfelda "Moralna povijest svjetskog rata". Napredni židovski znanstvenik proučavao je, prije svega, povezanost između rata i čovjekovog ponašanja te je dokumentirao brojne, dandanas, nevjerojatne i šokantne pojave koje su pratile, do tada, najbrojnije masovno ubijanje u povijesti čovječanstva.Osjećaj da nas već sutra neće biti, čovjeka tjera u svojevrsno bezglavo i riskantno predavanje tjelesnim užicima, koji su jedna od rijetkih stvari koje mu još preostaju. Rat, koji na svoj način kroji sudbinu, ima u predstavi glavnu ulogu. Njegovu destruktivnost i njegove paradokse Stefanovski u svojoj povijesno društvenoj satiri prikazuje crnim humorom, sarkazmom i svojevrsnim razumijevanjem svakakvih ljudskih slabosti. Ujedno, na Prvi svjetski rat gleda kao na predigru novim ubijanjima koja su nastupila i prije nego su se mogle zacijelite rane i preboljeti traume. Ili je došlo do njega upravo zato jer rane i traume nismo znali izliječiti.