"Život je san" Pedra Calderóna de la Barce jedan je od najljepših tekstova ikad napisanih u dramskoj književnosti. Na tlocrtu istovremeno očuđujuće maštovitog i zadivljujuće usredotočenog zapleta, španjolski je pjesnik scene stvorio sugestivnu i fluidnu dramu, modernu onoliko koliko su moderni mašta i priča, sloboda i okrutnost, tmina i san, a oni su to (od)uvijek. Bujnost i ogoljelost u stihovima teksta "Život je san" kroče ruku pod ruku, nudeći glumcima 21. stoljeća priliku da budu totalni izvođači te da usporedno zaigraju misaonu i teatarsku dramu, da se suoče s prošlošću i sadašnjošću, progovore o iluziji i stvarnosti.

Natopljen autentičnom tugom i nježnim humorom što grije, ovaj je tekst između ostalog i poziv na mirenje, te kao takav djeluje ljekovito na one koji mu se prepuste. U režiji Daria Harjačeka, redatelja zapaženih naslova kao što su "Tri sestre" ili "Pijanistica", "Alabama" se obraća publici neposredno i zapitano, voljna progovoriti o stvarnosti kakva nas boli, a živimo je. "Davor Špišić nastoji nanovo zalijepiti obiteljske krhotine, pomiriti nepomirljivo i vratiti tračak nade, a manirom rasnog majstora to naposljetku i uspijeva.", zapisano je između ostalog o ovome tekstu, ovjenčanom nagradom "Marin Držić" za 2008. godinu.

"Barbelo je ono odakle dolazimo i gdje bi se mnogi željeli vratiti i sakriti, a svatko neka izabere što je to.", zapisano je uz ovu, posljednju dramu najizvođenije srpske dramatičarke u Europi, Biljane Srbljanović. "Barbelo - tj. "Barbello" - je pojam kojim se u povijesti kršćanstva označava prva emanacija Boga. ...njegovo prapodrijetlo, prauzrok, pranačelo, neki metafizički prostor iz kojeg potiče sve, pa i mi." Onkraj ovako "metafičkog objašnjenja" teksta - ili možda, ispod njega - ukazuju se slike koje nježno i humorno, a opet ironično i polemički, progovaraju o ljubavi i smrti, udaljenosti i bliskosti... doimajući se znatno manje političnima, no što bismo vjerojatno očekivali od nove drame Biljane Srbljanović.

"Prekidi" prate Stevea i Alice na putu kroz njihovu ljubavnu vezu prožetu poznatim ljubavnim toponimima: slomljenim srcima, prekidanjem, ponovnim sastajanjem, strašću i samoćom što će bez sumnje prepoznati svatko tko je ikada bio u vezi. Kako im se putovi isprepliću, njihovi susreti su ponekad smiješni, ponekad tužni, ponekad zabavni, ponekad dirljivi, a iznad svega prožeti iskrenom potrebom za pravim odnosom. Uspijevaju li u tome i kuda će ih to odvesti – provjerite u ovoj romantičnoj komediji.

"Mećava" je, pored toga što u njoj možemo pronaći i komediju i filozofsku priču i molitvu i još mnogo toga, ponajprije san i igra, bojama naglašeno ruska, duhom neskriveno staromodna, no zato ne manje svačija i današnja. Puškinova pripovijest pomoću jednostavnog zapleta govori o sudbini, kazni i milosrđu, hraneći se za romantizam tako prepoznatljivom ljubavlju prema fantaziji, pustolovini, mašti, daljini, prošlosti, narodnoj predaji... ukratko, prema svemu što nastoji zaobići ili nadograditi stvarnost, što želi biti drugačije i naoko skladnije od nje. Pokušati sada i ovdje oživjeti takav svijet može se doimati poput eskapizma, no "Mećava" nam poručuje da su sve važne stvari davno otkrivene te da je pozornica mjesto s kojeg se vraćamo u prošlost - prošlost Vremena i sebe samih - kako bismo se vratili bitnom: djetinjstvu i priči, žudnji i vjeri, borbi i radosti.