McPhersonova "Brana" praizvedena je u čuvenom londonskom kazalištu Royal Court 1998. godine, otkad je osvojila mnogobrojne europske, ali i broadwayske pozornice. Ovaj naoko jednostavan, poetski tekst tamne duhovitosti, na prvo se čitanje može doimati staromodnim ili "neangažiranim", no želimo li doista zakoračiti u njega, otkrit ćemo iznimno potentan glumački materijal, slojevito oblikovanih karaktera i sugestivne atmosfere. U jednom baru u irskim bespućima četvorica mještana, trudeći se impresionirati "urbanu ženu" koja se tamo doselila iz grada, prepričavaju jezive lokalne događaje, uglavnom sumnjive vjerodostojnosti. Međutim, i žena ima svoju priču, osobniju, tragičniju i zbog toga neusporedivo dojmljiviju od njihove. Muška se četvorka tako iz površnih birtijaških momaka pretvara u osobe sposobne suosjećati, pri čemu se Conor McPherson, istovremeno vrlo vješto i posve nenametljivo, poigrava s pričom kao formom i emocijom kao sadržajem, vjerujući da je ljudska bliskost, posvuda i uvijek, ipak moguća i nadasve - ljekovita.