Po nerijetkim prosudbama naš najveći književnik 20. stoljeća, Miroslav je Krleža velik dio svog opusa posvetio pisanju za kazalište. Nakon mladenačkih "Legendi", preko "realističnijih" "Galicije", "Golgote" i "Vučjaka" te "Glembajevskog ciklusa" kojim se vratio predčehovljevskim uzorima, Krleža je iza II svjetskog rata stvorio dramska djela obilježena smionim izmjenama prostornih i vremenskih planova te slobodnim ispreplitanjem situacija i likova, problematizirajući univerzalne teme poput politike, povijesti i rata, (od)uvijek poticanog svevremenom ljudskom glupošću. Vjerojatno najpoznatija od tih drama je "Aretej", dramska fantazija čiji se esejistički dijelovi izmijenjuju s dramskim, tvoreći začudnu kritičko-meditativnu cjelinu sa snažnim antiratnim stavom. Susret "Areteja" s pozornicom, upravo zbog sadržajno-formalnih "neklasičnosti" tog teksta, stoga jest kazališna avantura, no takva u koju se vrijedi otisnuti. Pri tome se teatar kao što je GDK "Gavella" čini prirodnim "udomiteljem" Krležinih drama, s ansamblom koji može prihvatiti poziv na igru kakav je Krleža uputio svima koji odluče dovesti "Areteja" pred gledatelje. Režiju ove predstave potpisuje Zlatko Vitez, koji se mnogo puta dosad susretao s Krležom i kao glumac i kao redatelj.

Nagrade:
Nagrada hrvatskog glumišta, 2006.
- najbolje umjetničko ostvarenje u drami, glavna muška uloga: Sreten Mokrović
- najbolja kostimografija: Ika Škomrlj i Elvira Ulip