"Predstava koja ozbiljno i ciljano, s ironičnim redateljskim potpisom prilazi komadu i daje mu vrlo zarazni starinski štih, a time i određenu, pomalo zaboravljenu kvalitetu." (Helena Braut, "Vjesnik")

"Sciaccalugin "Tartuffe" maestralna je osuda licemjerstva, ostvarenje koje odlično pokazuje kako je Moliere bio i ostao bezvremenski, a bome i jedinstven u ismijavanju ljudske gluposti." (Zrinka Zorčec, "Vjesnik")

"Grabarić se fantastično snalazio u izvrsnom prijevodu Vladimira Gerića, nije repao s rimovanim brzim rečenicama, nije podilazio publici, ali je svakim izlaskom podizao temperaturu u gledalištu. Dostojnog partnera imao je u Enesu Vejzoviću kao Orgonu, kao i u temperamentnoj, putenoj Nataši Janjić kao Emliri. (Denis Derk, "Večernji list")

"Ozren Grabarić ponovo dobiva ulogu zbog koje se mora "presložiti" i predstaviti publici na neočekivan način, u tome uspijevajući okretnošću iznimno
inteligentne glumačke osobnosti. Grabarićev je Tartuffe svjestan svih obmanjujućih, patetičnih poza crkvene poniznosti i mučeničke skromnosti. Igra ih kao da je u pitanju velečasni Sudac, pardon, kao da je u pitanju majstorski baštinik komičarskih ostavština komedija dell'arte: izvana svetac, iznutra hlepac. (...) Redatelj Sciaccaluga vodio je Gavellin ansambl prema posve otvorenoj parodiji vjerske rigidnosti u čemu je, sudeći po dugačkom aplauzu, tijekom dvoiposatne predstave osjetno uživala i publika." (Nataša Govedić, "Novi list")

"Svakako otiđite pogledati "Tartuffea" kako svima sve brani u ime višeg cilja, a sam cijeni samo ono što se može staviti u se, na se i poda se. I dok ga gledate, zamislite da nije riječ o pobožnjaku, nego o državotvornom domoljubu, vođi oporbe, vladinom kritičaru iz neke nevladine organizacije, sindikalnom čelniku, šefu Svjetske banke ili predsjedniku Amerike - i sve će biti isto. Mi u očima Tartuffea ne smijemo ništa, a on smije sve, samo zato što je stavio masku na lice svoje pohlepe." (Boris Beck, Nacional.hr)

"Gledatelji su neprijeporno uživali u komičnim prizorima i dobro se zabavljali. Ima li štogod važnijeg i vrjednijeg od toga?"
(Igor Mrduljaš, "Hrvatsko slovo")