Dijete s kockastom glavom koje potiče svađu nalik onima iz talijanskih filmova, ljubavna scena s mladim ustašom, partizansko kazalište i strastveni susret u kupiništu, političke optužbe i mučenje, bračni brodolom, a zatim starost, i jedna dvorana u kojoj se pleše... Starački dom kao "idealni kamp svih naših ksenofobija, a opet tako dirljivo i mlačno mjesto" (D. Spišić) na koje "odlažemo starce", pomalo poput isluženih starih baterija ili iskorištenih plastičnih boca, ogledalo je društva u kakvom živimo, društva gdje teško prihvaćamo druge i drugačije, a slabije sklanjamo u stranu jer nam smetaju, jer nemamo vremena za njih... Dramski tekst Dubravka Mihanovića, autora u zemlji i inozemstvu višestruko nagrađivanih komada "Bijelo" i "Žaba", na scenu teatra "Gavella" postavio je Oliver Frljić, trenutno jedan od najhvaljenijih redatelja ovih prostora, čije predstave, poput splitskih "Bakhi", riječkog "Turbofolka", ljubljanske "Proklet bio izdajica svoje domovine", beogradskog "Oca na službenom putu", ili zagrebačke "Mrzim istinu!", osvajaju priznanja gdje god se pojave, ali su jednako tako sposobne izazvati i glasno neslaganje. To je sasvim razumljivo: njegov teatar usredotočen je ponajprije na provokaciju i svrdlanje u mjesta koja društvo bole, poradi čega znade biti i neugodan, i prenaglašen, i inzistirajući. Međutim, tu su i duhovitost te ludizam, osobine zbog kojih se naslovi što ih Frljić potpisuje nerijetko doživljavaju kao komedije, karakterom razotkrivalačke, kako i dolikuje tom žanru...

Nagrade:

22. Marulićevi dani, 2012.
- nagrada publike za najbolju predstavu
- nagrada za najbolju glumačku kreaciju po mišljenju žirija čitatelja Slobodne Dalmacije: Filip Križan