Do kraja 90-ih uglavnom poznat kao glumac, Filip Šovagović se od 1998. i praizvedbe "Cigle" do 2004. godine i praizvedbe "Jazza", predstavio i dokazao kao jedan od naših najzanimljivijih suvremenih dramatičara. "Ptičice", druga Šovagovićeva drama, poput ostalih njegovih tekstova odbija bježati od hrvatske svakodnevice te kao da, prateći skupinu zatvorenika koji u zatvoru odlučuju osnovati bend nazvan "Ptičice", pokušava pobrojati što više toga što u našem "sada i ovdje" ne valja. Zanimljivo je da drame Filipa Šovagovića - a tamo gdje su igrane bile su i hvaljene i rado gledane - do "Ptičica" nikad nisu postavljane u Zagrebu. Udomljavala su ih kazališta u Splitu, Rijeci, Njemačkoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji... ali zagrebačka ih publika nije imala prilike gledati na svom repertoaru. "Ptičice" teatra u Frankopanskoj stoga su prilika da i ovdje, u najvećem gradu zemlje o kojoj se u ovom tekstu govori, poslušamo priče koje nam žele ispričati Cigan, Flekica, Rade, Pljuga, Žir, Desa, Zdenka, Piro, Eva i Crta.

Nagrade:
"Gavella i Europlakat Fair", 2005.
- najbolja glumica u premijernim predstavama sezone 2004./05.: Slavica Knežević
- najbolji glumac u premijernim predstavama sezone 2004./05.: Boris Svrtan

13. Festival glumca, 2006.
- nagrada "Fabijan Šovagović" za najbolju mušku ulogu: Boris Svrtan