Na tragu Pirandella, Ranko Marinković napisao je emblematsku dramu druge polovice 20. stoljeća u nas (pa i šire). Sve je u njoj: pitanje ljudskog identiteta, ljubav, vjera i nevjera, problem manipulacije i onaj machiavellizam koji smo (i prije i poslije) tako dobro iskusili na vlastitoj koži. Opravdava li cilj sredstvo? Može li se ljudima nekažnjeno manipulirati, kao šahovskim figurama (pa, i u šahu postoje stroga pravila)? Ima li ljubav doista otkupiteljsku moć? U svojoj smjeloj, čak "polemičkoj" vizuri, Božidar Violić sjedinio je prostore cirkusa i crkve, realiziravši predstavu koja ne plijeni na prvi pogled, ali koja je drukčija od svih do sada viđenih. Bolja? Gora? Presudit će gledatelji, koji će opet jednom uživati u verbalnom majstorstvu i mediteranskoj iskričavoj duhovitosti meštra Ranka. A tu je, naravno, i odabrana glumačka ekipa, s pomalo neobičnom podjelom uloga i s pomalo neobičnim viđenjem psihologije glavnih likova.