Redatelj: Vanja Jovanović
Prevoditeljica: Nora Krstulović
Dramaturg: Dubravko Mihanović
Scenografi: Vanja Jovanović i Marita Ćopo
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Autor glazbe: Šimun Matišić
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Oblikovatelj zvuka: Christian Kanazir
Vizualni identitet predstave: Ivona Đogić Đurić / Crtaona Studio

Igraju:
Katurian: Živko Anočić
Michal: Nikola Baće
Tupolski: Sven Šestak
Ariel: Franjo Dijak

U predstavi se koristi dio pjesme: Jefferson Airplane, "A Song for All Seasons"

Inspicijentica: Snježana Majdak
Šaptačica: Andrea Glad

Premijera: 17. rujna 2021.

Ovjenčana Nagradom Olivier za najbolju novu dramu, Nagradom New York Drama Critics' Circle za najbolju novu stranu dramu, dvjema Nagradama Tony i mnogima drugima, "The Pillowman" ("Čovjek Jastuk") je jedan od onih tekstova koji nas istodobno uznemiruje i uzbuđuje, nepredvidljivo i drsko, brutalno i nježno, zavodljivo i odbojno. McDonagh ima dar i sposobnost da nas nagovori da uskočimo u "vlak smrti" kojim nas je odlučio povesti u mrak gdje će nas, vođene šinama krimi-zapleta i uronjene u izmaglicu gothic-atmosfere, ostaviti bez daha, nasmijavajući nas i strašeći. Ponekad, kao i osobe komada, nismo sigurni što je istina, a što laž, što je učinjeno, a što zamišljeno, te kada nas se navodi na krivi put ne bismo li još više posumnjali u vjerodostojnost tragova koji nas vode kroz labirint "Čovjeka Jastuka". U režiji Vanje Jovanovića, "Čovjek Jastuk" okuplja izuzetan glumački kvartet oko partiture zagušljive sugestivnosti, u kojoj svjetlo postoji, no likovi – a i mi s njima – se pitamo odakle ono dopire. Je li to vjera u važnost pričanja priča, u ljudskost, milosrđe i sućut koje postoje i u totalitarnoj tami jednog svijeta u kakvom se nadamo da ne živimo... "Čovjek Jastuk" se virtuozno poigrava mogućim odgovorima, očekivanjima, krhkošću granice zbilje i fikcije, kazalištem...

"Rizik s mladim redateljem ovom se kazalištu i te kako isplatio. Za predstavu je angažirao četiri glumačka asa Gavelle i stvorio djelo koje je, baš kao i tekst, začudan spoj redateljskog minimalizma i nadasve poetskih prizora koji predstavu odvode u snoviđenje te joj dodaju još i pitanje: Je li išta od svega toga stvarnost? (…) Najveće emocije, ali i ironija i crni humor skriveni su u dijalozima braće, dijalozima glumaca koji su dali sve za ove uloge. Stoga – svakako pogledati." (Bojana Radović, Večernji list)

"U vrlo promišljenoj, pažljivo glumački razrađenoj i precizno skrušenoj, treperavo uplašenoj izvedbi Živka Anočića, Katurian ne samo da je docilan i spreman na sve vrste oportunističkih suradnji i izdaja, nego nema nikakvih problema ni s cenzurama i paležom tuđih djela, posebno djela konkurentskih i k tome boljih pisaca. Mi, gledateljska zajednica, ne želimo takve pisce, ali ne zato što pišu bajke o gutanju žileta, nego zato što nemaju političkog karaktera." (Nataša Govedić, Novi list)

"Redatelj Vanja Jovanović, koji je započeo na neovisnoj sceni, ovdje je izbjegao bilo kakvu nepotrebnu redateljsku ekspresivnost i silno koncentrirano omogućio vrsnim interpretima da iskažu sav raspon glumačkog umijeća, precizno održavajući ritam predstave koja je vrlo uspješno prikazala sve elemente McDonaghovog značenjski kompleksnog svijeta – od odnosa vlasti i umjetnosti, pitanja odgovornosti književnika za zlo na koje mogu (bez obzira na estetsku vrijednost napisanog) navesti njegova djela, zatim deformiranost odnosa u obiteljima u kojima djeca pate, pa pitanje osvete i opraštanja, uz još niz sitnih detalja koji stvaraju mračnu sliku barem dijela suvremenog svijeta." (Tomislav Kurelec, Kazalište.hr)

Video

Sa podrškom

Peraja