Dostojevski je vrlo dobro poznavao svijet o kojem piše u „Kockaru“. I sam je strastveno kockao, često gubeći sve što je imao, a uzbuđenje, rizik i gotovo neodoljivu privlačnost kocke pretočio je u lik Alekseja Ivanoviča – čovjeka koji se svojega poroka stidi, ali mu se ne uspijeva oduprijeti. Radnja nas vodi u imaginarni europski gradić Ruletenburg, u društvo stranaca opčinjenih novcem, dobitkom i mogućnošću da se život promijeni jednim okretajem ruleta. Među njima je skromni učitelj Aleksej Ivanovič, zaljubljen u Polinu, usvojenicu staroga generala kojem prijeti financijska propast. Ljubav, dugovi, iščekivanje nasljedstva i strast prema kocki pokreću niz vrtoglavih događaja u kojima se granica između nade i očaja neprestano pomiče. „Kockar“ je priča o ovisnosti, ljubavi i ljudskoj potrebi za rizikom – o trenutku u kojem želja za dobitkom prestaje biti pitanje novca i postaje pitanje strasti, ponosa i samouništenja. Roman ima i snažnu autobiografsku pozadinu. Dostojevski je 1863. godine boravio u Europi s Apolinarijom Suslovom, svojom tadašnjom velikom ljubavi, upravo u vrijeme kada je njegova opsjednutost kockanjem postajala sve snažnija. Nije slučajno što se glavni ženski lik romana zove Polina. Suslova je ostavila dubok trag u njegovu životu i stvaralaštvu te se smatra nadahnućem za nekoliko njegovih nezaboravnih ženskih likova – od Poline u „Kockaru“ do Nastasje Filipovne u „Idiotu“.