Redatelj: Mislav Brečić
Dramaturginja: Tajana Gašparović
Glazba: Stanislav Kovačić
Oblikovatelji svjetla i video projekcije: Mislav Brečić i Marino Frankola
Oblikovatelj figurica: Ivan Ivoš Iči
Video tehnika: Ivan Marušić Klif

Igraju:

Jelena Miholjević
Krešimir Mikić
Sreten Mokrović
Bojan Navojec

Dramski tekst Mislava Brečića iznimno je zrelo mišljeno i slojevito strukturirano tkivo jazzerske harmonike što povezuje i isprepliće nekoliko razina realiteta, nastalo na tragu kazališnog pisma Luigija Pirandella. Nukleus teksta jest obitelj na kojoj se lome ne samo razno razne histerije tako tipične za suvremeni način života, već i vječna egzistencijalna, pa i ontološka propitivanja. Svako je dramsko lice duboko uvjetovano određenom pričom koju ne može otpustiti, a kroz te se priče propituju razne univerzalne, a opet posve aktualne teme: od nemogućnosti življenja u sadašnjem trenutku, preko duboke žudnje za uranjanjem u svijet zaljubljenosti i sna, pa sve do mogućnosti revolucionarnog djelovanja u svijetu vođenog pohlepom i profitom te do zalijepljenosti za ideju uranjanja u tišinu. (...) Brečićev tekst ne nudi nam konačne odgovore na prezicno secirane stvari već nam uz mnoštvo pitanjaotvara mogući smjer djelovanja - a taj smjer uvijek kreće isključivo od pojednica samog, od njegove vjere u mogućnost oprosta i kretanja ispočetka u uvijek mjenjajućoj slici svijeta.
Tajana Gašparović