Redatelj: Igor Vuk Torbica
Prevoditelj: Vladimir Gerić
Dramaturginja: Katarina Pejović
Scenograf: Branko Hojnik
Kostimografkinja: Doris Kristić
Skladatelji: Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz
Suradnica za scenski pokret: Blaženka Kovač Carić
Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
Oblikovatelj zvuka: Miroslav Piškulić
Jezični savjetnica: Đurđa Škavić

Igraju:

Tit Andronik: Sreten Mokrović
Tamora: Katarina Bistrović Darvaš
Aron: Rakan Rushaidat
Lavinija: Mia Biondić
Saturnin: Petar Leventić
Mark Andronik: Adrian Pezdirc
Demetrije: Dado Ćosić
Hiron: Vedran Živolić
Lucije: Frano Mašković
Alarb, Mucije, Marcije, Dadilja: Jasmin Telalović
Klaun: Milivoj Beader
Basijan, Emilije: Robert Budak

Nakon predstave, u atriju kazališta, razgovor s umjetnicima moderirat će Mira Muhoberac i Jelena Miholjević.

U ekstremnim situacijama lakše se raspoznaju pokretački i djelatni mehanizmi po kojima funkcioniraju pojedinci i skupine. U "Titu Androniku" arhetipski su oblici manifestiranja ega, posesivnosti, mržnje i straha prepoznatljivi do bolne jasnoće. Ovu je autorsku ekipu međutim Shakespeareov komad zanimao iz dubljih razloga od puke povijesne analogije i dijagnosticiranja bolesti vremena sadašnjeg. Na razini teksta, usprkos dramskoj nesavršenosti, ovaj je komad zorna inkarnacija Shakespeareova genija, izglobljena iz vlastita vremena u dimenziju izvanvremenske univerzalnosti. Ako je mjerilo veličine nekog dramskog djela mogućnost njegovih različitih tumačenja, Shakespeare je tu svakako bez premca. Zapanjujuće je, zapravo osupnjujuće, kako svako ponovno iščitavanje teksta otvara nove razine značenja, poput nekog kriptiranog koda. No postoje slojevi koji se ukazuju tek u kazališnom otjelovljenju, tek u prožimanju sa živom glumačkom interpretacijom i individualnim ljudskim iskustvom. Shakespeareovo punokrvrno kazališno biće neodvojivo je od njegova dramskog genija. Tjelesno je neodvojivo od misaonog, dramskog i poetskog – to bi moralo biti ishodište svakog današnjeg čitanja Shakespearea.