Komedija kao žanr odavno je postala znakom prepoznavanja čitave češke kulture, kao i jedan od njihovih najreprezentativnijih "izvoznih proizvoda", jednako u književnosti, kao i u kazalištu ili na filmu. Petr Zelenka ovdje nije sasvim nepoznat autor - njegov film "Dugmetari" (1997.), gdje Zelenka potpisuje scenarij i režiju, igrao je u zagrebačkim kinima te je naišao na nepodijeljene pohvale u novinskim napisima. I " Slučajevi običnog ludila ", tekst praizveden 2001. u Pragu, u autorovoj režiji, svojim dramaturškim oblikovanjem ne samo da prizivaju filmski duh, već i npr. neke montažne postupke preuzete iz sedme umjetnosti. Priča je to koja osvaja onako kao što nas osvaja dobar europski "mali" film: "svakodnevnošću" koja je s jedne strane prepoznatljiva, a s druge začudna; istovremenom nepretencioznošću i "art"- pristupom; likovima koji su poput nas, a opet čine stvari koje mi - barem tako vjerujemo - ne bismo nikad činili... U " Slučajevima običnog ludila " nema ničeg teatralnog, velikog, (pre)naglašenog; ovaj je tekst sav sazdan od običnosti i uspjet će zaživjeti na sceni tek ukoliko s publikom uspije biti "na ti". Doduše, Petr - vjerojatni glas pisca - njegov izgubljen otac i majka koja grozničavo želi dati krv, prijatelj Muha koji živi s lutkom jer ga jedino ona razumije, ili pak nastrani mu šef, a u "Slučajevima" svatko u sebi nosi neku "iščašenost", dovoljno su pitoreskni, a opet dostatno živi i stvarni ljudi, da bismo s njima mogli s lakoćom komunicirati.

Nagrade:

"Gavella i Europlakat Fair", 2009.
- najbolja glumica u premijernim predstavama sezone 2008./2009.: Biserka Ipša