Najpoznatija drama velikog ruskog romanopisca, pripovjedača i dramatičara, N. V. Gogolja, jedna je od konstanti svjetskih pozornica od svoje praizvedbe u Petrogradskom kazalištu, 1836. godine. Dugovječnost i univerzalnost ovog teksta i potreba da ga se iznova pročita na sceni vjerojatno su posljedica besmrtnosti tema i motiva kojima se "Revizor" bavi i koje uspješno prokazuje. Jer moralna iskrivljenost, naopake društvene vrijednosti, licemjerje i beskičmenjaštvo vječni su. O ideji drame Gogolj govori u "Autorovoj ispovijedi": "U "Revizoru" sam nakanio skupiti na jednu hrpu sve zlo u Rusiji koje sam tada poznavao, sve nepravde koje se čine na onim mjestima i u onim prilikama u kojima se od čovjeka traži najviše pravednosti i u isti se mah svemu narugati." Upravo iz posljednjespomenutog glagola (i njegove primjene kao dramskog postupka) izvire žanrovska odrednica ovog teksta, koja mu je bez sumnje pomogla da bude tako rado igran i gledan. "Revizor" jest komedija i to jedna od najboljih ikad napisanih, no njena je "ozbiljnost" ono što je čini toliko izazovnom i poticajnom za nova tumačenja.