""Život je san" elegantna je, gotovo klasična predstava, umjereno tradicionalistička u miznsceni i stilu glume, te je u cjelosti zasnovana na neprolaznoj filozofskoj i humanoj vrijednosti Calderónove neoplatonovske alegorije. (...) U cijelosti promatrano, kazalište "Gavella" napokon je proizvelo jednu čistu, jasnu, preciznu, "gavellijansku" predstavu: za mlađe, sliku (san ili sjenu) onoga što je kazalište nekoć bilo i čemu će se (ako želi opstati) kad - tad biti primorano i vratiti. (Boris B. Hrovat, "Vjesnik")

"Franjo Dijak igra Sigismunda, zatvorenog pa puštenog pa opet zatvorenog kraljevića koji više ne zna što je san a što java. I naprosto je savršen, mekan i uzavreo, lud i sabran, očajan i misaon, bijesan kao adolescent i otvoren kao malo dijete koje otkriva svijet. Pri tome je potpuno tjelesan, svaka se emocija vidi na tijelu koje besprijekorno priča o mentalonm i emocionalnom vrtuljku na kojem se mladi kraljević našao. Dijakov Sigismund nosi predstavu. (...) Dijana Vidušin Rosauru igra s iskrenom energijom strasti. Njenog slugu igra Ozren Grabarić. To je jedini komični lik u komadu, duhovito napisan kao klasična luda koja govori više istine od mudraca i Grabarić odlično koristi baš svaki ponuđeni trenutak za mali smiješni odmak od prevladavajuće ozbiljnosti." (Iva Gruić, "Jutarnji list")

"Dojmljiva scenografija Tanje Lacko uokvirena je začudnim baroknim lusterom napravljenim od kazališnih reflektora, koji dodatno zamagljuje tanku liniju
između zbilje i privida, a Doris Kristić napravila je uvjerljive kostime iz epohe." (Matko Botić, Kulisa.eu)