"Kako zapravo malo treba za istinsku kazališnu čaroliju, osnovna je misao koja se nameće nakon premijerne izvedbe Ibsenova "Peera Gynta" u kazalištu "Gavella". Dobrom i promišljenom ražiseru treba tek sjajan tekst i odlični glumci." (Bojana Radović, "Večernji list")

""Peer Gynt" je istovremeno bajkovito dječja i tragično odrasla predstava,čiji jezik (na prijevodu Jakše Sedmaka i Tomislava Ladana još je radio i Tonko Lonza, a moj je dojam i sami glumci) oduševljava i opija, čega se "Gavellini" glumci ovaj put nisu uplašili. Njihova suradnja s Aleksandrom Popovskim, uz posredništvo dramaturga Dubravka Mihanovića, jedan je od izvedbenih međaša akutalne kazališne sezone. Predviđam da će predstava privlačiti ogroman raspon gledateljskih generacija (od sedam do sedamdesedetisedam godina) i da će čak biti i onih koji će doći pogledati još jednom i još jednom. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog maestralnog Ozrena Grabarića. (...) Grabarićeva glumačka interpretacija Peera Gynta velik je umjetnički uspjeh, ali ta sjajna uloga ne bi bila moguća bez doista izvrsnih glumačkih partnera, prvenstveno Alme Price i Dijane Vidušin." (Nataša Govedić, "Novi list")

"Makedonski redatelj Aleksandar Popovski (r.1969.) ponovo je uspio u "Gavelli". Njegova režija "Peera Gynta", posljednjeg komada u stihovima slavnog Norvežanina Henrika Ibsena, zaokružena je i inspirativna predstava." (Tomislav Čadež, "Jutarnji list")

"Grabarićeva koncentrirana ekvilibristika u kojoj se radost života i muka razmišljanja o istom tom životu izmjenjuju u savršeno pogođenom omjeru zbilja plijeni zaokruženošću i virtuoznošću glumačke izvedbe. (...) Dizajnerski studio NUMEN i ovoga je puta osmislio dojmljivu i funkcionalnu scenografiju, iz karakterističnih vertikala prešavši u pamučnu horizontalu bijelih plahti, koje su bile i haeggstadski snijegovi i potentni zamašnjaci scenske igre. Kostimi Marite Ćopo vješto su potencirali heterogenost redateljske koncepcije, a glazba skupine Foltin efektno je podcrtavala očuđujuće elemente predstave." (Matko Botić, Kulisa.eu)

"Aleksandar Popovski pokazao se kao kazališni umjetnik koji je u stanju klasiku pretvoriti u gledljivu, čak i suosjećajnu suvremenost. A to znači na trenutak, možda, pobijediti smrt. Barem kazališta." (Igor Ružić, Radio 101)