Nježna, no bespoštedna Bošnjakova posveta kraju svojih predaka nastala je posve onkraj kazališnih trendova ili strujanja, prirodno spojena s tradicijom, a istodobno uronjena u stvarnost. Intimnost se ovdje podrazumijeva, dok je političnost gotovo nehotična; ne teži se priči "većoj od života", ali ona to, ipak, uspijeva biti. Bošnjak je i prije i poslije pisao dramske tekstove, međutim, snaga komada "Nosi nas rijeka", njegova autohtonost i univerzalnost, smještaju ga na vrh dramatičarevog opusa, ostavljajući nas s dojmom da smo pred djelom koje kao da je "ispljunuto" i napisano bez ikakvih kalkulacija, jednostavno zato "jer se moralo". To da je takav tekst zaobišao zagrebačke scene neupućene bi moglo začuditi, no znajući da su drame naših suvremenih pisaca koje nakon praizvedbe dožive nova tumačenja rijetke, u ovoj činjenici vjerojatno treba tražiti tek potvrdu jedne kazališne navike, mnogokad teško objašnjive. A u slučaju Bošnjaka, bila bi šteta ne pokušati i ovdje, u Zagrebu, oživjeti njegovu dramu-rijeku, "u kojoj se potežu noževi, ali i recitira hakespeare, u kojoj se pati i raduje, živi i umire".

Nagrade:

"Gavella i Europlakat Fair", 2011.
- najbolja glumica u premijernim predstavama sezone 2010./2011.: Vlasta Knezović

28. Susreti kazališta Bosne i Hercegovine, 2011.
- grand prix za najbolju žensku ulogu: Anja Šovagović Despot