Rad ruskog redatelja mlađe generacije Aleksandra Ogarjova gledatelji u Hrvatskoj mogli su vidjeti prošle godine, kad je prvo na Marulićevim danima u Splitu, a zatim i u Zagrebačkom kazalištu mladih, gostovala predstava moskovskog dramskog teatra "A. S. Puškin" "Svećenikova djeca", nastala po tekstu Mate Matišića. Ogarjov nam se tada predstavio kao umjetnik koji dramskom materijalu pristupa gotovo cerebralno, očuđujući ga spajanjem različitih stilova igre, neobičnim redateljskim rješenjima, simboličnim pokretom ponekad jačim od riječi... Puškinova "Mećava" opsegom je nevelika (svega desetak stranica), ali značenjima bogata pripovijetka, koju će Ogarjov na pozornici kazališta "Gavella" režirati u svojoj dramatizaciji. Ujedno i komedija i filozofska priča, "Mećava" pomoću jednostavnog zapleta (djevojka se pristaje noću tajno udati za mladića u kojeg je zaljubljena, no on zbog mećave zaluta na putu do crkve te se djevojka greškom uda za oficira koji je tuda prolazio idući prema ratištu) govori o sudbini, kazni i milosrđu, odvodeći nas u svijet romantične Rusije i istovremeno nam progovarajući o nama samima. Lakoća spojena s uzvišenošću i humor stopljen s tragičnošću i ovdje nude mogućnost oblikovanja začudnog scenskog djela, u kojem će glumci (uglavnom mlađe generacije) kazališta "Gavella" biti uključeni u stvaranje egzotičnog scenskog svijeta, gdje će ruske romance i glazba Sviridova i Vivaldija podcrtavati bajkovite događaje iz jednog, kako je Puškin zapisao, "vremena dostojnog spomena".