"Umjesto radikalnih i često kvaziradikalnih autorskih čitanja, umjesto nagomilavanja znakova za one više ili manje upućene, ovaj "Dundo" je samo ono što je Držić napisao. I što se od njega, kao lektire i općeg znanja,očekuje. Uostalom, čak i u takvom ima sasvim dovoljno svega što komediju, a i renesansnu, čini zabavnim žanrom: od primarnih poriva i načina njihovog zadovoljavanja, preko intriga, laskanja i laži, do žuđenja da se "renja" svijetom ili barem vlastita slika o sebi podržava takav osjećaj." (Igor Ružić, T-portal)

"Glumačke zvijezde večeri bili su Enes Vejzović kao odličan Židov Sadi, koji je koristio atraktivan komički dijapazon, ne uvijek na prvu loptu, te posebice Siniša Ružić kao besprijekoran, topao, drag, zbunjen, nespretan Dživulin Lopuđanin." (Helena Braut, "Vjesnik")

"Trebale su proći 73 godine otkako se novije igra Držića da bi se našao redatelj koji će shvatiti i naglasiti upravo tu narodnosnu sastavnicu znamenitoga djela. I inače, prikazati to djelo kakvo zaista i jest, sa svim obilježjima renesansne komedije i svim likovima koje Držić donosi. A sve je ispričano tečno te, premda traje tri sata, sa stankom, to se ne osjeti, jer je na pozornici sve majstorski sročeno." (Stijepo Mijović Kočan, Školske novine)