"Dramsko pismo Davora Špišića predugo je ostalo ekskluzivom geografskog prostora o kojem piše, pa je Gavellina praizvedba "Alabama" dobrodošao izlet tog po mnogočemu zanimljivog dramatičara na zagrebačku kazališnu scenu. ... Špišićeva melankolična tragedija plijeni atmosferom i znalački ocrtanim karakterima iz čijih odnosa nezadrživo kulja jedva izdrživa nesreća." (Matko Botić, Kulisa.eu)

"Posebno izvanredna Marina Nemet kao Ruža, glumeći majku mladića Gorana koji u sedamnaestoj godini u Alabami prekida školovanje zato što njegovi roditelji, emigranti, nemogu platiti privatnu gimnaziju, zadire duboko ispod konvencionalnih čitanja zločina i kazne." ( Nataša Govedić, "Novi list")

"Ukratko: Gavella ponovo ima odličnu, iako nimalo laku predstavu, a najveću zaslugu za to na svojim je leđima iznijela samozatajna Marina Nemet. Uloga majke koja uokolo nosi pepeo sina i stalno ga ima pred očima, majke koja na kraju ipak odluči da je vrijemeda pusti sina da ode i da joj se vraća samo u snovima, lako jemogla skrenuti u negledljivu patetiku. Marina Nemet je miljama daleko od toga i istinska diva ove predstave." (Bojana Radović, "Večernji list")

"Pomirenje i oprost koji dolaze na kraju imaju katarzični učinak, što ovu dramu približava antičkim obrisima. Špišić i Harjaček svatko u svojem mediju i na svoj način rekonstruiraju stanje, ne upuštajući se u kritike postojećeg stanja." (Helena Braut, "Vjesnik")