Nastojeći čitaoca (gledaoca) ispuniti napetošću i osjećajem neizvjesnosti o događaju delikatna kriminalna karaktera, Dostojevski ne ostavlja po strani prigušenu tugu, usamljenost, duboko psihološko poniranje u unutrašnje stanje junaka: "Njegova glavna kazna jest neizbježno otuđenje od ljudi; mračno, mučno osjećanje, beskrajna usamljenost i izopćenje preplavili su odjednom njegovu dušu... To je ono neizdrživo, nepodnošljivo...". ... Nezamislivo je utjeloviti na sceni poetiku F. M. Dostojevskoga i pritom zaobići autorsku ironiju, osobito originalnu, jedinstvenu grotesku koju su mnogi veliki pisci usisali od Gogolja, a utekli joj se i skladatelji poput Stravinskog, Rahmanjinova i Šoštakoviča. Ako redatelj u autorovim riječima nalazi glazbu, balet i slike, za prevodioca su riječi Dostojevskoga plastične tvorevine ne lakše prevodive od "Neznanke" A. Bloka. Raspored riječi je simboličan, rečenični ustroj karakterističan. Ništa nije slučajno: neophodan je svaki slog, svaki izvučeni zvuk, djelatna je svaka stanka, svako ponavljanje, disanje, svaki prigušeni titraj nakon svake riječi. Iz izgovorena spoznaje se i prešućeno.
Nila Kuzmanić Svete