Predstava se može sagledati s dva aspekta: prvo, kao komedija koja govori o ljudskim manama, o licemjerju, naivnosti, perverziji, o nedostacima ljudskog karaktera; drugo, kao drama koja progovara o sveprisutnim devijacijama čovjekove prirode. Kako bi naglasio suvremenost drame, Dan Vasile izmijenio je kraj "Tartuffea"; u originalnom tekstu Tartuffe je razotkriven i kažnjen, ali ovdje (kao što to danas obično biva) provodi svoj plan uspješno do kraja, dobija što želi te na kraju zadovoljno puši cigaretu. Predstava je vrlo smjela, a alegorija očita. Iz perspektive Dana Vasilea Tartuffe je mormonski misionar - otkrivaju ga ruksak, pločica s imenom i engleski naglasak. Ali isto tako mogao bi biti i ortodoksni ili katolički licemjer ili neka vrsta protestanta ili neo-protestanta. Religija je nevažna u interpretaciji poruke. Isto se tako Biblija može zamijeniti Ustavom, a grupa misionara bilo kojom političkom strankom.