"...ova predstava, što se kaže, predstavlja datum u suvremenom hrvatskom glumištu. U dramskom kazalištu "Gavella" vidjeli smo superioran nastup
jednog dosad podcijenjenog umjetnika. Vidjeli smo jedan nov redateljski rukopis, kakvog u hrvatskoj dosad nije bilo, i koji pravi slike i nosi senzibilitet 21. stoljeća. Filip Šovagović ujedinio je sve svoje talente pa stvorio koncentrirano scensko događanje od sat i četdeset minuta, koje ima epsku strukturu, lirske vrhunce i mnogo situacijskih bravura, a u kojem se jeza svakodnevice miješa s jednako poremećenim svijetom snova." (Tomislav Čadež, "Jutarnji list")

"Najveći teret je ponio, i to dobro, Janko Rakoš kao Filipović, što mu je omogućilo da u matičnoj kući odigra vrlo važnu rolu, možebitno i najvažniju od slavnih "Sluškinja". Enes Vejzović (Mrkva) u militarističkom gardu bio je iznimno dojmljiv, poigravajući se s imanentnom dijaboličnošću. Oduševio je iskrenošću Đorđe Kukuljica (Tesla)... (...) Kako je riječ o sve prisutnijemu "zabavljačkom teatru", kojeg nasušno nedostaje na hrvatskim pozornicama, za ukupni estetski dojam značajni su i šašavi kostimi Marite Ćopo ili, pak, glazba Andreja Jakuša, Saše Miočića i Filipa Šovagovića, te sudjelovanje glazbenika i bubnjara Borisa Leinera." (Helena Braut, "Vjesnik")

"Režijski je "Ilijada 2001." postavljena kao košmar, odnosno kao niz snovitih premiještanja protaonista po osobitom scenovidu privatnih i kolektivnih neuroza. Iako je ovaj postupak tumačenja teatra kao kutije čija pozornica sjedinjuje signale budnih i snenih shizovizija poznatih od renesanse, Filip Šovagović koristi ga najsličnije kinematografiji Slobodana Šijana: s točnim osjećajem za balkansku melankoliju apsolutnog gubitništva na svim frontovima." (Nataša Govedić, "Novi list")

"...autorski projekt Filipa Šovagovića u kazalištu "Gavella" predstava je koja će zasigurno razveseliti poklonike autorovog osebujnog smisla za humor... (...) Treba pohvaliti vizualni segment predstave, budući da scenografski elementi i crteži Veronike Radman i video projekcije / animacije Josipa Viskovića na maštovit i uvjerljiv način prate zbivanje na sceni" (Matko Botić, "Kulisa.eu")