Redatelj: Ivica Kunčević
Scenograf: Ivica Prlender
Kostimografkinja: Danica Dedijer
Glazba: Neven Frangeš
Koreografkinja i scenski pokret: Đurđica Kunej
Oblikovanje svjetla: Zoran Mihanović
Igraju:
Horvat: Robert Plemić
Marijana: Barbara Rocco
Eva: Ljiljana Bogojević
Hadrović / Otac Horvatov: Zvonimir Zoričić
Pantelija: Stojan Matavulj
Jura: Ivica Pucar
Mitar: Berislav Tomičić
Lazar: Slavko Juraga
Perekov Juro: Zvonimir Jelačić
Evina mati / Mati Horvatova: Vesna Stilinović
Lukač / Doktor Strelec: Zvonko Zečević
Tomerlin / Šef redaktor: Žarko Savić
Polugan / Treći član Školskog Odbora: Zoran Kelava
Venger: Željko Mavrović
Metteur: Darko Plovanić
Korektorica: Hana Hegedušić
Djeca: Franka Kos, Paula Fruk, Mate Grgić / Ena Zernec, Nera Meliš, Mateo Makšan
Plesači: Mirna Košir, Nikolina Margetić, Vida Rak, Tena Rak, Nevena Kereša, Dora Markotić, Ines Košmerl, Ena Majcen, Saša
Jakšić

U posljednjih se devedesetak godina sve promijenilo toliko da jednostavno više ništa nije drugačije. Samo je pojedinac, preko svake mjere vitlan povijesnim vihorima, omamljeniji i ne pokreću ga ni najjači dojmovi. Mitskoga Intelektualca nema nigdje, pak i ne možemo vještačiti je li bolestan i je li ogorčen, mrtvaci u redakcijskim haustorima dobro su došli (jer ne mora se nikamo izvan kuće) ukras na makabričnoj torti
koja prodaje korporacijske oglase, samoproglašeni seljački sljednici koaliraju sa seljacima odjevenim u građanske kostime, a novovjeki zelenokaderaši nervozno mašu s green peace zastavama i, barem zasad, ne pucaju... Kao što Horvat bježi iz "pokvarene" redakcije na "idilično" selo, s "nazadnoga" sela u "naprednu" Ameriku, od Marijane Evi, i ne uspijeva pobjeći nikamo, tako i mi posljednjih desetljeća bježimo iz jednoga društvenog sustava u drugi, iz loše političke integracije u goru, iz opasne veze u još pogibeljniju, a da nam bijeg nikako ne uspijeva, jer se pobjeći, znamo i ne priznajemo, zapravo nikada nije ni moglo. (Mladen Martić)